superficies (lat.), u rim. pravu, pravo iskorištavanja zgrade podignute na tuđem zemljištu pod uvjetom plaćanja godišnje rente (lat. pensio, solarium). Spada u stvarna prava na tuđoj stvari (iura in res aliena). U Justinijanovo doba to se pravo moglo naslijediti i otuđiti. Nastalo iz potrebe pronalaženja kompromisa između rim. poimanja vlasništva i činjenice da je u Rimu zemljište bilo većinom u posjedu države, a tek manjim dijelom u rukama privatnika. U početku su odnosi regulirani ugovorom, ali je postupno superficijaru priznata i interdiktna zaštita.