superlativ (lat.), u jezikoslovlju, oblik stupnjevanja pridjeva, kojim se ističe da je ono svojstvo koje se tim pridjevom opisuje takvo da nadmašuje sve ostale mjere toga svojstva. U hrv. se jeziku tvori dodavanjem prefiksa naj- na oblik komparativa. Za priloge, slično: oblik koji pokazuje da svojstvo koje ide uz glagol premašuje sve ostale mjere toga svojstva: Trčao je brzo, brže, najbrže.