supstancija (lat.) 1. filoz Bivstvo; biće koje je samostalno i nepromjenjivo, nositelj svojstava. S. stoji po sebi i za sebe kao trajna bit svega opstojećeg, za razliku od nesamostalnih karakteristika koje postoje po nečemu drugom (akcidencija). S. je jedan od osnovnih pojmova filozofije. Za Platona su ideje supstancija, kao samostalne i vječne bitnosti, koje niti nastaju niti nestaju. Aristotel razlikuje prvu supstanciju (substantia prima) koja označuje pojedinačno biće, i drugu s. (substantia secunda), kao opću, koja se može izreći o pojedinačnom biću (kategorije). Spinoza određuje s. kao Boga ili prirodu (Deus sive natura), a Leibniz kao neograničeno mnoštvo dinamički određenih supstancija ili monada kojima vlada “prestabilizirana harmonija”. Za Kanta se s., kao predmet spoznaje, nalazi u pojavama, a za Hegela je ona neposredni način bitka, koji se zbiljski očituje kao subjekt. U suvremenoj znanosti i filozofiji, pojam s. sve više zamjenjuju pojmovi funkcije, strukture i sustava. 2. kem Kemikalija, spoj, kemijski čista tvar točno određenoga i stalnoga kem. sastava, strukture (konstitucije) ili drugih karakterističnih konstantnih svojstava (npr. čisto željezo uvijek ima gustoću 7,86 g/cm3 i talište 1535 °C). Supstancijom se naziva bilo koji stupanj organizacije (sređenosti) materije.