supstitucija (lat.) 1. mat. Uvrštavanje jednih varijabli, nepoznanica i sl. umjesto drugih prema nekom pravilu. 2. Kem. reakcija pri kojoj dolazi do zamjene atoma ili skupine atoma (kemijska skupina) u spoju drugim atomom ili skupinom atoma, npr. nukleofilna supstitucija, elektrofilna aromatska supstitucija. 3. Načelo kaznenog prava po kojem se umjesto stvarnog i nadležnog tužitelja u kaznenom postupku pojavljuje drugi tužitelj. U užem smislu, obuhvaća samo situaciju u kojoj je viši tužitelj (drž. odvjetnik) ovlastio nižeg tužitelja da postupa u pojedinim predmetima nižega drž. odvjetnika (s. nadležnosti). S. nasljednika, nasljeđivanje sukcesivnih nasljednika voljom ostavitelja.