 |
|
| Službeni naziv: | Republika Surinam, Republiek Suriname (nizozemski) |
| Površina: | 163 820 km2 |
| Stanovništvo | (procj. 2007): 505 973 (3,1 st./km2); 74% gradsko |
| Glavni grad | Paramaribo, 226 124 st. (procj. 2007) |
| Upravna podjela | 9 distrikta i distrikt gl. grada |
| Službeni jezik | nizozemski |
| Valuta | surinamski gulden (SRG) = 100 centa |
Surinam (prije Nizozemska Gvajana), država na SI Juž. Amerike, na obali Atlantskoga oceana; graniči na I s Franc. Gijanom, na J s Brazilom, a na Z s Gvajanom; ima 386 km obale.
Prirodna obilježja
rijeka Saramacca
park palmi u Paramaribu
Izdvojene su tri reljefne cjeline: močvarna obalna ravnica uz Atlantski ocean (široka između 40 i 80 km i duga 364 km), blago valovita sred. ravnica i nisko brdovito i šumovito područje Gvajanskog visočja na J. Močvarna ravnica dijelom leži ispod razine mora, zaštićena je nasipima protiv poplava, a građena je od ilovastih i pješčanih naplavina. Prema unutrašnjosti močvarna se ravnica izdiže u blago valovitu sred. ravnicu, većim dijelom prekrivenu savanom i pješčanim dinama, na kojoj se izdižu osamljene šumovite granitne uzvisine. Juž. dio S. reljefno je najviši – Gvajansko visočje, raščlanjeno brojnim riječnim dolinama. Najviši je vrh Julianatop (1230 m), u gorju Wilhelmini. Na nadmorskoj visini između 400 i 700 m nalaze se široke zaravni, građene od kristalinskih stijena. Na JZ zemlje, nedaleko od granice s Brazilom, nalazi se savana Sipaliwini. Na razvođu prema r. Amazoni izdiže se do 1000 m visoka Serra do Tumucumaque. Klima je tropska, s visokim temperaturama i obilnim padalinama tijekom cijele godine. Prosječne godišnje temperature iznose između 22,8 i 32,2 °C; najtopliji je mjesec rujan, a najhladniji siječanj. Godišnje u prosjeku padne o. 3000 mm padalina, najmanje između rujna i studenog, a pravo kišno razdoblje traje od prosinca do travnja (česte poplave). Količina padalina raste od obalnih područja (više od 2000 mm) prema unutrašnjosti (2000–3000 mm). O. 90% površine S. prekriveno je gustom trop. kišnom šumom s vrlo raznolikom florom i faunom, dok se na krajnjem J i JZ prostire savana. U obalnom području rastu šume mangrova. Uz rijeke te u obalnoj ravnici prevladavaju močvarna ilovasta tla. Na izoliranim površinama ima pješčanog tla, te crvenih i žutih lateritnih tala (feralsoli). Od J prema S i Atlantskom oceanu teku brojne rijeke, od kojih su najveće granične rijeke Corantijn (700 km) na Z i Marowijne (680 km) na I. Kroz unutrašnjost teku manje rijeke – Saramacca, Suriname i Tapanahoni. Na Surinami, iza dolinske brane Brokopondo-Afobaka, nalazi se veliko akumulacijsko jezero W. J. van Blommensteinmeer (1555 km2).
Stanovništvo
džamija u Paramaribu
Soc. nemiri i nezaposlenost potiču iseljavanje stanovništva, prije svega u Nizozemsku (o. 160 000), što utječe na sporo povećavanje ukupnog broja stanovnika. U S. danas živi o. 500 000 st. U etničkoj strukturi najviše ima Indijaca (37%), te kreola (crnaca i mulata, 31%). O. 15% stanovništva su Indonežani (Javanci), 10% Boschnegeri (šumski crnci; potomci crnaca koji su pobjegli iz ropstva), o. 3% je Indijanaca, dok su najmanje zajednice Azijata (Kineza, 2%) i bijelaca (1%), kojih ima o. 17 000. Služb. je jezik nizozemski, engleski je u velikoj mjeri raširen, no mnogi govore lokalnim jezikom Sranang Tongo (Taki-Taki). Manjine govore i svojim jezicima (hindi, urdu, javanski). Sa samo 3 st./km2 S. je vrlo rijetko naseljena zemlja. Gotovo svi stanovnici naseljeni su uz obalu, dok ih je o. 80% na području gl. grada i njegove okolice. Unutrašnjost je rijetko naseljena Indijancima. Na SI žive šumski crnci, čiji se broj drastično smanjio nakon Boschnegerskog ustanka (1986–89), kada ih je o. 10 000 pred nasiljem pobjeglo u susjednu Franc. Gijanu. Najveći je grad prijestolnica Paramaribo, koji je ujedno i vodeća morska luka. Ostali veći gradovi: Lelydorp (18 570 st.), Nieuw Nickerie (13 185) i Moengo (7062). Prosječna godišnja stopa rasta broja stanovnika iznosi o. 1,1% (procj. 2007), stopa nataliteta 17,3‰ (procj. 2007), a stopa mortaliteta 5,5‰ (2007). Smrtnost dojenčadi je 20‰. O. 30% stanovništva mlađe je od 15 g., dok je udio stanovništva starijeg od 60 g. o. 8% (2007). Očekivano trajanje života 73 g. Prema vjeri, najviše je hinduista (27%), zatim slijede katolici (23%), muslimani (20%) i protestanti (25%). O. 5% stanovništva pripadnici su tradic. vjerovanja. Obrazovanje je besplatno i obvezno za djecu između 7 i 12 g. Više od 90% djece te dobi pohađa osnovnu školu. Jedino sveučilište nalazi se u Paramaribu (osn. 1968). Nepismenih ima o. 10%.
Gospodarstvo
Paramaribo
Iako je standard života viši nego u mnogim drugim južnoamer. državama, gospodarstvo je u krizi i gotovo u cijelosti ovisi o iskorištavanju bogatih ležišta boksita te izvozu aluminja i glinice. Tijekom 1980-ih zabilježen je pad, ponajprije zbog pada izvoznih cijena boksita te smanjivanja udjela pomoći SAD-a i Nizozemske. Porasla je inflacija i nezaposlenost. Gerilski rat (1986) dodatno je otežao razvoj gospodarstva te ugrozio strane investicije, a najveću su štetu pretrpjeli sektori poljoprivrede i rudarstva. Manje od 1% površine je obradivo; tek je 0,4% (66 000 ha) pod oranicama i trajnim nasadima. Većina poljoprivr. zemljišta nalazi se uz obalu, prije svega na polderima kraj Paramariba (između r. Saramacce i Commewijne) te oko r. Nickerie na Z. Za sušna razdoblja nužno je umjetno natapanje. Najznačajniji je uzgoj riže; godišnje se proizvede 180 000 t, od čega je dio namijenjen izvozu. Više od pol. obradiva zemljišta nalazi se pod nasadima riže. Uzgoj banana, agruma, kokosovih oraha te proizvodnja palmina ulja također su namijenjeni izvozu. Za potrebe domaćeg stanovništva uzgajaju se šećerna trska, povrće, kava i kakao. Stočarstvo je skromno razvijeno, dok ribarstvo postaje sve važnija gosp. grana (ribarska ind. u vlasništvu je jap. i južnokorejskih kompanija). Izvoze se rakovi, ugl. u Sjev. Ameriku. Velike zalihe drvne sirovine još nisu u cijelosti iskorištene. Guste trop. kišne šume, u unutrašnjosti gotovo netaknute, prekrivaju o. 90% površine. Vlada je poč. 1990-ih donijela koncesiju za iskorištavanje o. 3 mil. ha šuma, ali ju je povukla 1997. zbog velikih prosvjeda. Od rudnih bogatstava ističe se boksit, prema zalihama od 4 mil. t S. je na 8. mjestu u svijetu. Boksit se djelomično prerađuje u glinicu i aluminij, a dijelom se izvozi neprerađen. Najveći rudnici boksita su Paranam, Moengo i najnoviji Acaribo. U manjoj mjeri iskorištavaju se zlato i dijamanti iz riječnih nanosa, a prvi veći rudnik zlata Gross Rosebel otvoren je 2000. Manja ležišta nafte otkrivena su u donjem toku Saramacce; dnevno se proizvede 9462 barela nafte, od čega se izvozi 1370 barela (2003). Prema podacima za 2005, S. raspolaže sa 150 mil. barela zaliha nafte. Ima i manja ležišta željezne rude, mangana, nikla, bakra i platine. Čak 84% el. energije dobiva se iz HE Brokopondo-Afobaka na r. Surinami; ostalih 16% proizvede se u termoelektranama iz uvezenih tekućih goriva. Osim prerade boksita (64% izvoza), ind. je slabo razvijena, isključivo za domaće tržište. Razvijena je prehr. (rum), tekst., duhanska, drvna te ind. građev. materijala i obuće. Zbog nedovoljno izgrađene infrastrukture, turizam je slabo razvijen; godišnje S. posjeti o. 57 000 stranih turista, najviše iz Nizozemske. U unutrašnjosti, gdje se nalazi 14 rezervata prirode, tijekom 1990-ih počeo se poticati razvoj ekoturizma. Izvozi se aluminij, boksit, rakovi, riža, banane i sirova nafta, dok se uvoze goriva, hrana, pamuk te roba široke potrošnje. Gl. trg. partneri: Nizozemska, SAD, Kanada, Norveška, Japan, Trinidad i Tobago te Brazil. Prom. mreža najrazvijenija je u obalnom području. Od 4530 km cesta, 26% ih je asfaltirano. Najvažnija je obalna autocesta (639 km) koja povezuje Nieuw Nickerie na Z s Paramaribom i Cayenneom na I. U unutrašnjosti, zbog neprohodnosti, nema cestovne mreže, a planirana cesta prema Brazilu izgrađena je samo do Pokigrona (u duljini od o. 170 km). Želj. prijevoz odvija se na 157 km pruga, a namijenjen je prije svega robnom prijevozu (boksit i drvo). U unutrašnjosti S. ima o. 1500 km vodenih plovnih putova, i to u donjim tokovima rijeka, kojima mogu ploviti i prekooceanski brodovi. U gornjim dijelovima toka, zbog brojnih brzaca, nije moguća plovidba. Trajektne veze postoje na graničnim rijekama Corantijn na Z (prema Gvajani) i Marowijne na I (prema Franc. Gijani). Vodeća morska luka je Paramaribo, a manjeg značenja je Nieuw Nickerie. Moengo, Paranam i Smalkalden vodeće su luke za izvoz boksita. S. ima 51 km naftovoda (2006). Jedina međunar. zračna luka nalazi se kraj Zanderija, za promet otvorena 1934. U unutrašnjosti je 35 manjih uzletišta. Nac. je prijevoznik Surinam Airways.
BNP (2006): 3,1 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 13%, industrija 22%, usluge 65%
Udio zaposlenih po sektorima (2004):
poljoprivreda 8%, industrija 14%, usluge 78%
Nezaposlenih (2004): 9,5%
Inflacija (2005): 9,5%
Realan rast gospodarstva (2003): 4,6%
Uvoz (2004): 750 mil. USD
Izvoz (2004): 881 mil. USD
BNP (2006): 3,1 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 13%, industrija 22%, usluge 65%
Udio zaposlenih po sektorima (2004):
poljoprivreda 8%, industrija 14%, usluge 78%
Nezaposlenih (2004): 9,5%
Inflacija (2005): 9,5%
Realan rast gospodarstva (2003): 4,6%
Uvoz (2004): 750 mil. USD
Izvoz (2004): 881 mil. USD
Povijest
Najstariji stanovnici S. pripadali su narodu Surinen, koji do XVI. st. potiskuju nove indijanske pridošlice. Obale Surinama otkrio je K. Kolumbo potkraj XV. st., a nedugo potom istražili su ga Alonso de Ojeda i Amerigo Vespucci (1499). God. 1555. niz. trgovci osnovali su prvo naselje na utoku r. Suriname u more; od kraja XVI. st. opaža se i prisutnost Španjolaca i Engleza (kolonija iz 1651). God. 1667. Englezi su sporazumom u Bredi ustupili S. Nizozemskoj u zamjenu za Novi Amsterdam (New York) i okolne kolonije. Tada se zemlja nazivala Nizozemska Gvajana; od 1682. zemljom je upravljala niz. Zapadonoindij. kompanija. Od XVII. st. kolonizatori intenzivno dovode kao radnu snagu afr. crnce kao robove. God. 1799–1802. i 1804–16. pod brit. upravom; na osnovi mirovnih ugovora iz Londona 1814. i Pariza 1815. vraćen je Nizozemskoj. Od 1853. započinje učestalije useljivanje iz Kine i s Madeire. God. 1863. ukinuto je ropstvo. Otada plantažeri na svoje posjede dovode kao najamne radnike Indonežane i radnike s Indij. potkontinenta. Od 1940-ih osnivaju se polit. stranke; 1950. uvedeno je opće pravo glasa. God. 1953. S. u okviru Kraljevine Nizozemske stječe široku unutar. samoupravu; 1973. na izborima pobjeđuje savez nac. stranaka, a vladu formira Henk Arron, predstavnik kreolskog stanovništva. God. 1975. proglašena je neovisnost Surinama, predsj. je imenovan Johan Henri Eliza Ferrier. God. 1980. voj. udarom na vlast dolazi general Désiré Bouterse. Obnovom parlamentarnog života 1988. na izborima je za predsj. države izabran Ramesewak Shankar, koji je oboren u voj. udaru D. Boutersea 1990. U svibnju 1991. održani su novi predsjednički izbori, predsj. je postao prvak Nove demokr. fronte Ronald Venetiaan. Na izborima u rujnu 1996. za predsj. je izabran Jules Wijdenbosch, kandidat Nac.-demokr. stranke, koja je pobijedila na izborima 2000.