svadbeni običaji, niz običaja koji simboliziraju uspostavljanje nove zajednice, okupljajući dvije obitelji koje se rodbinski, gospodarski i emocionalno povezuju. S. o. razlikuju se po tome kako određena etnička skupina ili društv. zajednica shvaća promjenu statusa, kakvu ima vrstu rodbinskih odnosa (patrilinearnost, matrilinearnost), kakva su pravila s obzirom na obitavanje (patrilokalno, matrilokalno stanovanje, novi vlastiti dom) te kojim se radnjama simbolizira zajednica novoga braka: sastavljanjem ruku mladenaca, rukovanjem, dodirivanjem malim prstima ili dlanovima (Mijanmar), tucanjem glava (pleme Zambala), dodirom nogu (Sumatra), spajanjem kose (Kina). U hrv. pučkoj tradiciji svadbi prethode ogledi, prošnja (snuboki), zaruke (vjeridba), razmjena darova, utvrđivanje miraza. Sama svadba (pir, svatovi) ima više gl. osoba; uz mladenku i mladoženju to su djever, djeveruše (posnehalje), kum, predvodnik svatova i zabavljač (barjaktar, čauš), čelnik svatovske svite (stari svat, starješina) i dr. Važni su činovi svadbe: prevoženje mladenkina ruha u novi dom, pohod svatova po mladenku, rastajanje mladenke od roditeljske kuće, vjenčanje, simbolički prijam mladenke u mladenčev dom (doček svekrve s kruhom, prenošenje preko praga, obilaženje oko ognjišta, stavljanje malog djeteta u krilo kao simbol budućeg materinstva, bacanje jabuke preko kućnoga krova i sl.), ceremonijalno međusobno darivanje, ritualno skidanje mladenkina vijenca te promjena frizure i pokrivanje glave na način udane žene i dr. Sva događanja popraćena su obilnim jelom i pićem, svirkom, pjevanjem, plesom, raznim igrama i sl. Obvezno je bilo sljedećega jutra obredno čišćenje svatova umivanjem te razmjena posjeta mladenkine rodbine u mladenčev dom, odn. mladog para mladenkinim roditeljima.