Svalbard, otočje u Sjev. ledenom moru, između Grenlanda i Nove zemlje (10°–35° i.g.d. i 74°–81° s.g.š.); pripada Norveškoj; 62 050 km2, o. 3000 st. Veći otoci: Spitsbergen (o. 2/3 površine otočja), Nordaustlandet, Edgeøya, Barentsøya, Prins Karls Forland, Hopen, Kong Karls Land. Brdovito otočje, najviši vrh Newton (1717 m); o. 60% prekriveno snijegom i ledom; arktička flora i fauna; zalihe ugljena. Upr. središte i gl. luka Longyearbyen na Spitsbergenu (zračna luka). Na S. je podignuto nekoliko meteoroloških i znanstv.-istraž. postaja. S. se spominje u Islandskim kronikama (1194). Ponovno su otoke otkrili W. Barents i J. van Heemskerck 1596. Do XIX. st. važno otočje za kitolovce. Od XIX. st. baza polarnih ekspedicija; od 1925. pod norv. suverenitetom.