Svantevit ili Svantovit, u slav. mitologiji, os. u baltičkih i polapskih Slavena, bog svjetlosti, plodnosti i ratne pobjede; bog Sunca i vrhovno božanstvo. Najveće mu je svetište s hramom bilo na otoku Rujani (Rügen), u Arkoni. Onamo su dolazili iz svih slav. krajeva na veliku jesenju svečanost, kada su se prinosile žrtve i gatalo se sretnoj rodnosti iduće godine. Prikazivan je obično s dva poprsja i četiri glave, u lijevoj je ruci držao luk, a u desnoj rog obilja. Spominju se i njegovi kipovi s pet glava (Porevit), pet lica (Poremut), sa sedam lica (Rugievit), kao i s trima glavama (Triglav u Szczecinu u Poljskoj). Neki su tumačili da njegovo ime dolazi od izvornog boga Vida, a oblik S. da znači sveti (tj. jaki, višnji), te da u nas ima korijenje u kršćanskom štovanju sv. Vida.