slovenski jezik

slovenski jezik, jezik Slovenaca u Sloveniji te u drugim zemljama (u austr. Koruškoj, također u austr. Štajerskoj te u Beču; u Italiji u Trstu, Gorici i Benečiji, tj. na sjeveroistoku; u Mađarskoj, u Porabju itd.; u Hrvatskoj o. 13 000, uz granicu sa Slovenijom te u obližnjim gradovima, Zagrebu i dr.). Preci današnjih Slovenaca živjeli su u VII–VIII. st. na znatno širem području; praslav. dijalektima od kojih je nastao slovenski govorilo se u porječju Drave, u današnjoj Donjoj Austriji te do područja z od Blatnoga jezera, i dr. Najstariji zapis jest tekst Brižinskih spomenika, iz vremena 975/1025. Poslije se pojavljuju pojedinačni zapisi (i zapisi imena i pojedinih riječi u inojezičnim tekstovima), a počeci slov. knjiž. jezika jesu u vremenu Primoža Trubara i reformacije, sred. XVI. st. Knjiž. se jezik dalje razvija u XVII–XVIII. st., stabilizira se potkraj XVIII. i poč. XIX. st., i prema današnjemu obliku ide ponajviše koncem XIX. st. S. j. ima više narječja: gorenjsko, dolenjsko, rovtarsko, zapadnoštajersko, istočnoštajersko (s prekmurskim), kraško, notranjsko, beneško i rezijansko (u Benečiji ili Beneškoj Sloveniji, ugl. u Furlaniji Julijskoj Krajini u Italiji) i dr.