Swedenborg, Emanuel (pravim prezimenom Swedberg), švedski prirodoslovac, filozof i teozof (Stockholm, 29. I. 1688 – London, 29. III. 1772). Kao istraživač prirode dao doprinose koji nadilaze spoznaje njegova doba, uključujući tehničke konstrukcije, studije o kristalografiji i dr. Poslije se više okreće prema okultnom i mistici, vizijama i teozofskim spekulacijama, pri čemu postavlja svoju teoriju duhovnosti svijeta kao osnovu jedne nove univerzalne religije. Smatra da je sav bitak dan u trima stupnjevanim područjima (nebeskom, duhovnom i prirodnom), a čovjek ih, koji je po svojoj biti duh, sve povezuje. U Snovima jednoga vidovnjaka Kant kritizira Swedenborga kao primjer jedne nekritičke metafizike. Swedenborgovi sljedbenici osnivaju Crkvu Novoga Jeruzalema, Novu Crkvu, kao i brojne zajednice u Engleskoj, Sjevernoj Americi, Švedskoj, Poljskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Swedenborg je utjecao na mogobrojne mislioce u XVIII. i XIX. stoljeću, a osobito na Kanta, Goethea, Schopenhauera i dr. Važnija djela: Filozofska i mineraloška djela (3 sveska); Knjiga snova; Apokalipsa otkrivena; O nebu i njegovim čudima i o paklu; Nebeske tajne; O Novom Jeruzalemu.