šansona 1. → chanson. 2. Od kraja XIX. st. vrsta popijevke izvođene u kabaretima i književničkim caféima, a u XX. st. popijevka uz instrum. pratnju srodna suvr. songu. Suvr. š. smatra se samosvojnom izvornom franc. vrstom skladanom na umjetnički vrijedne poetske predloške koja traži poseban način izvođenja. Uz Mistinguette, Lucienne Boyer, Tina Rossija, među najpoznatije šansonijere ubrajaju se G. Brassans, Ch. Aznavour, É. Piaf, J. Gréco, M. Chevalier, Y. Montand i F. Hardy. U Hrvatskoj je najistaknutiji šansonijer A. Dedić, ujedno kompozitor i pisac tekstova, te H. Hegedušić i dr.