šatrovački govor, tip govora svojstven pripadnicima koje struke, društv. sloja, uže sredine i sl.; također, u užem smislu, poseban govor đakâ, šire mladeži, posebno neintegriranih dijelova društva, lopova, ološa i dr.; dijelovi šatrovačkoga ulaze u razgovorni jezik dijela pokoljenja koje ga je rabilo u svojoj mladosti, često pod utjecajem poklapanja sa šatrovačkim današnje mladeži. Razlike u odnosu na običan govor (ili standardni jezik) ugl. su samo rječničke (značenja pomaknuta i drugačije promijenjena, npr. mačka, komad “djevojka”, klinac/klinka “dječak/djevojčica”, piliti “gnjaviti, dosađivati”; posuđenice iz dijalekata ili drugih jezika klopati “jesti”, lova i kinta “novac”, keš “gotovina”, faca “lice”, frajla “djevojka”, diler “prodavač droge; švercer; prodavač”, stejdž “pozornica”, kul “odličan, odlično itd.”; skraćene i slične riječi matka “matematika”, telka “televizor; televizija”, faks “fakultet”, mob(i), mobač “mobitel”, komp “kompjutor, računalo”, gaža “angažman, gostovanje pjevača”; pojačajnice super, užasno, npr. užasno dobar, uzvici wau, auč, džizəs/dži; upotreba blažih ili jačih psovačkih riječi kao pojačajnica i poštapalica, npr. jebote i to skraćeno u jê na kraju rečenice, itd.). U nazivu šatrovački (šatra) možda su ukršteni stari slav. glagol šatrati “govoriti nejasne riječi” i riječ šator, zbog skitalačkoga življenja (npr. Roma, iz čijega su jezika npr. lova, dasa, bangav, džada).