šav 1. U anatomiji, vrsta nepokretnog spoja između lubanjskih kostiju (sutura; npr. tjemeno-čeoni ili vjenačni, međutjemeni ili zubasti, tjemeno-sljepoočni ili ljuskasti, tjemeno-zatiljni ili lambdoidni). U mladosti je vezivno-koštani, a poslije 20. godine života posve okošta. 2. U anatomiji, crta sraštenja (rhaphe) izražena na koži spolnog uda i mošnji, ili na nepcu. 3. U kirurgiji, spoj rastavljenih slojeva tkiva ili organa zbog ozljede ili kirurške rane (pojedinačni i produžni š.) do njihova konačna sraštenja. Spoj svježe razdvojena tkiva u roku od 8 sati naziva se primarni š., a poslije toga vremena sekundarni š. Izrazom š. naziva se i tvorivo za šivanje rane, i to ono koje se ne resorbira pa se nakon stanovitog vremena mora izvaditi (laneni konac, svila, najlon, tanka čelična žica i sl.) i ono koje se resorbira (ketgut). Ovdje se također podrazumijevaju kvačice za spajanje kože te pločice, vijci i čavli za spajanje prelomljenih kostiju.