Petar Šegedin
Šegedin, Petar, hrvatski književnik (Žrnovo, Korčula, 8. VII. 1909 – Zagreb, 1. IX. 1998). Pisao romane, pripovijetke, novele, eseje, rasprave o problemima kulture i hrvatske nacionalne politike. U prozi se oslanjao na filozofiju egzistencijalizma, osobito istražujući stanja tjeskobe, straha i otuđenja, te odnos pojedinca prema zajednici, a jedan od provodnih motiva njegove proze jest motiv otoka. Bio je tajnik (1945–47) i predsjednik Matice hrvatske (1989), predsjednik Društva hrvatskih književnika (1953, 1968–70). Redoviti član JAZU od 1963. Važnija djela: Djeca božja, 1946; Osamljenici, 1947; Crni smiješak, 1968; Na istom putu, 1963; Vjetar, 1986; Frankfurtski dnevnik, 1993. i dr.