šerif (engl.) 1. Upravitelj grofovije; u srednjovj. Engleskoj, kraljev izvršni službenik ili upravitelj sa sudskim dužnostima i ovlastima, odgovoran i za prikupljanje poreza. 2. U SAD-u, izabrani ovlašteni službenik za provođenje zakona u krajevima gdje nema regularne policije, os. u pokrajinama tzv. Divljeg zapada. U novije vrijeme ovlasti šerifa razlikuju se u skladu s lokalnom tradicijom, a u manjim sredinama obavlja i policijske poslove.