šijiti

šijiti (arapski: šia pristaša), šije, sljedbenici jedne od dviju glavnih grana islama (druga su → suniti). Nastali u VII. stoljeću povodom rasprava i borbi oko legitimiteta kalifske službe. Isprva su bili pristaše Alije, Muhamedova rođaka, posinka i zeta, i osporavali su zakonitost prvih triju kalifa. Držali su da kalifat (imam) mora biti vjersko vodstvo, odvojeno od svjetovnoga (emir, poslije šah) i pripadati isključivo Alijevim potomcima. S vremenom šijizam postaje perzijskim pokretom i u XVI. stoljeću državna religija u Perziji. Danas čine oko 20% svih muslimana i žive u Iranu, Iraku, Afganistanu, Pandžabu i na Bliskom istoku (Libanon, Sirija). Od većinskih sunita razlikuju se posebnim shvaćanjem imama, vrhovnoga vjerskog autoriteta, čiji su posrednici s narodom učitelji zakona (mula, ajatolah), mesijanizmom, učenjem o Mahdiju, te otkupiteljskom ulogom patnje. Poslije su se podijelili na nekoliko ogranaka (imamiti, ismailiti, zeiditi), većina (imamiti) priznaje dosadašnjih 12 zakonitih imama, a ismailiti samo sedam.