Božidar Širola
Širola, Božidar, hrvatski skladatelj i muzikolog (Žakanje, kraj Karlovca, 20. XII. 1889 – Zagreb, 10. IV. 1956). U Zagrebu je diplomirao matematiku i fiziku, kompoziciju učio privatno kod Ivana Zajca, u Beču završio studij muzikologije s doktoratom. Djelovao u Zagrebu (srednjoškolski profesor, kustos i direktor Entografskoga muzeja, administrativni direktor Muzičke akademije). Skupljao je građu za povijest hrvatske glazbe, proučavao narodna glazbala, bavio se i glazbenom kritikom. Skladatelj je nacionalnoga smjera. Važnija djela, od orkestralnih: tri uvertire (Simfonijski scherzo, Concertino da camera, Koncertantna simfonija), 13 gudačkih kvarteta (Međimurski, Bodulski, Nizozemski), osam sonata, tri sonatine i dr., od dramskih: pet opera (Stanac, Citara i bubanj/Neobični svatovi/, Grabancijaš, Mladi gospodin, Kameni svatovi), dvije operete, dva baleta (Sjene, Idilički intermezzo), od vokalnih: sedam oratorija (Život i spomen slavnih učitelja sv. braće Ćirila i Metoda: Muka i smrt Kristuševa; Posljednja pričest sv. Jeronima), dvije kantate (Krst na Savici), ciklusi popijevki (Popevke; Kipci; V suncu i senci; V zimi i snegu), ciklusi dječjih popijevki, pet misa, obradbe narodnih napjeva (različiti sastavi). Objavio je: Pregled povijesti hrvatske muzike; Hrvatska narodna glazba; Hrvatska umjetnička glazba; Fućkalice; Sopile i zurle; Svirale s udarnim jezičkom.