škola (lat. iz grč.), odgojno-obrazovna ustanova; mjesto organiziranog učenja na kojem se izvodi nastava koju za polaznike (učenike, studente i dr.) vodi stručna osoba (učitelj, nastavnik i dr.); sustav nastave koja se ne mora izvoditi na jednom mjestu (npr. dopisna, virtualna, elektronička i druga š.); određen nauk ili vještina kojom vladaju oni koji su je naučili (npr. š. mišljenja, nogometna š. i sl.). Grč. termin shole izvorno je značio dokolicu, zatim učeno razmatranje koje se provodi u dokolici; u ant. Rimu schola počinje označivati instituciju i mjesto na kojem se poučava; u tom značenju termin se najčešće rabi u većini suvr. jezika. Škole se od davnina javljaju u svim civilizacijama, bilo kao mjesta na kojem se podučava u znanju (npr. astronomija u Mezopotamiji) ili u raznim vještinama (npr. pisanje u Egiptu). Takve rane organizirane škole obično su vodili učeni svećenici. U ant. Grčkoj javljaju se posve svjetovne škole usmjerene razmatranju i razvijanju znanja, napose filozofije (npr. Platonova akademija). Dostupnost školovanju dugo nije bila predmetom organiziranog drž. zanimanja, pa su se obično školovala samo djeca viših klasa. Aktivnošću Crkve prema vjerskom obrazovanju svećenstva u samostanima, od sr. vijeka postupno se, uz vjerske, razvijaju i svjetovne (pučke) škole. Tako se od XVII. st. javljaju prve osnovne škole. S potrebom za usvajanjem sve raznorodnijih oblika i razina znanja, škole se granaju na niže, srednje, više i visoke, općeobrazovne i stručne, škole za mladež ili za odrasle, škole obvezatnog ili dopunskog školovanja i dr.