školska medicina, grana medicine koja štiti i unaprjeđuje zdravlje škol. djece i omladine (škol. obveznika od 6. do 14. godine, učenika sr. škola od 15. do 19. godine i redovitih studenata do 26. godine starosti) te proučava, otkriva i nastoji ukloniti sve činitelje koji mogu naškoditi razvoju i zdravlju učenika. Vodi brigu o higijeni učionica (prozračnosti, rasvjeti, grijanju, vodoopskrbi i zahodima i dr.), prehrani (škol. kuhinjama, kvaliteti i kvantiteti obroka), tjelovježbi, psihofiz. razvoju, zaraznim i parazitarnim bolestima, poremećajima vida, sluha i govora, zaštiti od zubnoga karijesa, prevenciji statičkih deformiteta, traumatizmu, seksualnim problemima, prevenciji pušenja, alkoholizma i narkomanije, zdravstv. prosvjećivanju i dr. Svoju djelatnost ostvaruje putem škol. dispanzera i terenskih pregleda, a u timove su, osim liječnika (specijalista š. m., stomatologa i drugih specijalista) i med. sestara, uključeni psiholozi, defektolozi, pedagozi i soc. radnici, a nužna je uska suradnja s roditeljima. Prvi škol. liječnici pojavili su se u svijetu oko 1830, a u Hrvatskoj 1893.