Antun Šoljan
Šoljan, Antun, hrvatski književnik (Beograd, 1. XII. 1932 – Zagreb, 9. VII. 1993). Pjesnik, pripovjedač, dramatičar, romanopisac, književni kritičar, esejist, feljtonist, prevoditelj, priređivač antologija, urednik triju značajnih književnih časopisa 1950-ih i 1960-ih (Međutim, Književnik, Krugovi). Pripadnik književnoga naraštaja “krugovaša” okupljenih uz časopis Krugovi. Književni mu opus obilježava ironija, topos mladenačke “klape”, mjestimice eskapizam, zatim društveno-moralne preokupacije i angažiranost, ponajprije u dramskom opusu, a kritika ga opisuje i kao “egzistencijalističkoga pisca” te “utopista”, ponajprije zbog vjere u moć književnosti. Važnija djela: priče Specijalni izaslanici, 1957; Deset kratkih priča za moju generaciju, 1966; Gazele i druge pjesme; 1970; romani Izdajice, 1961; Kratki izlet, 1965; Luka, 1974; Drugi ljudi na Mjesecu, 1978. i dr.