Publije Kornelije Tacit
Tacit, Publije Kornelije (lat. Publius Cornelius Tacitus), rim. povjesničar (o. 55 – o. 120). Zapažen kao govornik; kvestor (81–82), pretor (86), konzul (97) i prokonzul Afrike (o. 112). Njegova su djela dobrim dijelom sačuvana. U Dijalogu o govornicima razlaže razloge propasti govorničke vještine, u panegiriku Agrikola opisuje život svojega punca Gneja Julija Agrikole. U etnografsko-geogr. sintezi O podrijetlu, položaju, običajima i narodima Germanije rim. moralnoj izopačenosti suprotstavlja surova, ali neiskvarena germ. plemena. Gl. su mu pov. djela Anali (Od smrti božanskog Augusta) u 16 knjiga (sačuvane su knjige I–VI. i XI–XVI), u kojima prikazuje rim. povijest od Augustove do Neronove smrti (14–68) i Historiae (prikaz povijesti Rima od cara Galbe do Domicijana, 69–96) u 14 knjiga (sačuvane prve četiri knjige i poč. pete). Nastojao tražiti dublje pov. uzroke zbivanja. Sklon psihol. razradi postupaka gl. ličnosti, pesimizmu i naglašavanju tragičnih sudbina. Često je pristran i neobjektivan. Ubraja se među vodeće ant. povjesničare.