Rabindranath Tagore
Tagore, Rabindranath, indij. filozof, književnik i glazbenik (Calcutta, 6. V. 1861 – Shantiniketan, Bengal, 7. VIII. 1941). Odgojen u bogatoj i obrazovanoj bengalskoj obitelji, školovao se i u Engleskoj. U književnosti se javlja od rane mladosti novelama te višnuističkom poezijom, koju i uglazbljuje, uvodeći nove stihove i ritam (zbirka Gitanjali i dr.). U dramama, kao i u pjesništvu, naglašen je simbolizam i alegoričnost, ali razmatra i svakidašnje životne teme koje pobuđuju filoz. razmatranja u skladu sa shvaćanjima religiozno-filoz. društva Brahmo Samaja, kojemu je obiteljski pripadao. U romanima tradicijska shvaćanja razmatra živim narativnim prikazom postupaka likova svojega bengalskog zavičaja, te utemeljuje moderni indij. roman. Ispovijedao je vlastitu religiju (The Religion of Man), objedinjujući misao upanišada, višnuistički teizam s kozmopolitskim jedinstvom ljudi. Prihvaćajući emancipacijska shvaćanja Zapada, uključujući i politička, T. odbacuje materijalizam i pragmatizam, držeći da se na temeljima univerzalnog morala i kult. identiteta u različitosti može izgraditi pravedno i slobodno društvo. U politici podupirao borbu M. Gandhija. Posrednik između Istoka i Zapada, mnogo je putovao i održavao veze s eur. intelektualcima (W. B. Yeats, E. Pound, H. Bergson, R. Roland, Th. Mann i dr.) te je dao velik prinos eur. razumijevanju i zanimanju za indij. kulturu i filozofiju. God. 1913. dobio je kao prvi Azijac Nobelovu nagradu za književnost. Važ. djela: poezija Ljepota; Mjesec; Vrtlar; drame Sannyasi; Žrtva; Kralj i kraljica; Pošta; romani Brodolom; Dom i svijet; Binodini; memoari Sjećanja i dr.