taktika 1. U vojništvu, teorija i praksa, znanost i vještina koja se bavi izvođenjem borbenog djelovanja, proučava postupke taktičkih postrojba u različitim prir. i drugim uvjetima, primjenu najpogodnijih oblika manevara u vezi s korištenjem vlastite borbene sile u odnosu na silu protivnika, suradnju svih postrojba u borbenom djelovanju i dr. Najstarija grana ratne vještine, opisivana u djelima od kineskih (Sun Tzu Wu) i antičkih, do modernih teoretičara (K. von Clausewitz). Danas se dijeli na opću i teorijsku t. te na taktiku unutar pojedinih dijelova (vidova, rodova, službi) vojske. Izučava se u suvr. voj. akademijama i institutima. 2. šport Smišljeno plansko djelovanje pojedinaca ili ekipa s ciljem optimalnog korištenja vlastitih fizičkih, motoričkih, intelektualnih i psih. sposobnosti i značajki tijekom natjecanja, uz istovremeno uzimanje u obzir sposobnosti, način vođenja šport. borbe i mjere koje poduzima protivnik, zatim vanj. uvjeta natjecanja, te za šport. granu obvezujućih pravila i načina ponašanja. T. je smišljeni plan akcije, pri čemu je nužna sposobnost športaša, odn. ekipe, da u novonastalim situacijama tijekom natjecanja po vlastitoj inicijativi mijenjaju plan i odabiru taktičku varijantu primjerenu novonastaloj situaciji. Razlikuje se individualna i kolektivna t. Individualna t., svrhovito djelovanje športaša pojedinca i korištenje njemu raspoloživih sredstava i sposobnosti tijekom natjecanja protiv jednoga ili više protivnika. Kolektivna t., svrhovito surađivanje i koordiniranje aktivnosti športaša u parovima, grupama ili ekipama. Individualna t. podređena je kolektivnoj i mora biti s njom u skladu. Razlikuje se i t. u obrani i t. u napadu.