talac, osoba koja se uzima ili daje kao jamstvo izvršenja nekog dogovora, obećanja ili ucjene. U ant. doba talaštvo je sastavni dio međudrž. ugovora, a za taoce se uzimaju važne osobe, najčešće djeca ili rođaci vladara, pripadnici najužega kruga plemstva, najviši dužnosnici i sl. U doba franc.-prus. rata 1870. taoci se uzimaju i iz redova civilnog stanovništva. U II. svj. ratu njem. vojska nad taocima vrši masovnu odmazdu zbog napada ili zbog sabotaže. Uzimanje talaca u novije vrijeme spada u metode djelovanja terorist. organizacija. Statutom Međunar. vojnog suda iz 1945. ubijanje talaca proglašeno je ratnim zločinom.