Talleyrand-Périgord, Charles Maurice de, franc. diplomat i političar (Pariz, 13. II. 1754 – Pariz, 17. V. 1838). Svećenik; 1788. biskup u Autunu, potom član i predsj. Ustavotvorne skupštine (1790). Povezao se s Trećim staležom i zalagao za revoluc. reforme; 1791. papa ga je izopćio. God. 1792. u diplomatskoj misiji u Londonu; 1797. imenovan ministrom vanj. poslova. God. 1799. povezuje se s Napoleonom, pomaže prevrat od 18. brumairea. Ponovno ministar vanj. poslova (do 1807). Nakon ulaska savezničkih postrojba u Pariz 1814. stupio na čelo privremene vlade. Kao ministar vanj. poslova predvodio franc. izaslanstvo na Bečkom kongresu 1814–15; vještim diplomatskim manevrom i razjedinjavanjem saveznika uspio za poraženu Francusku postići vrlo povoljan položaj. Nakon Srpanjske revolucije 1830. podupro dolazak na prijestolje orleanskog vojvode Luja Filipa. Potom franc. veleposlanik u Londonu do 1834. Jedan od najboljih diplomata svojega doba.