Te Deum (latinski: Te Deum laudamus, Tebe Boga hvalimo), stari kršćanski hvalospjev (himan) iz V. stoljeća. Tekst i napjev pripisuju se biskupu Niceti (340–414). U rimokatoličkom bogoslužju pjeva se u svečanim prilikama, obično po završetku nekog obreda. Postoji u dvije verzije – svečanijoj (tonus solemnis) s napjevom bogatim melizmima, i u jednostavnijoj silabičkoj (iuxta morem romanum) razvijenoj od XIII–XVI. stoljeća. U Lutherovu prepjevu postao je duhovna narodna pjesma. Već od XIII. stoljeća uglazbljen (O. di Lasso, H. Purcell, G. F. Händel, H. Berlioz, A. Dvořák, A. Bruckner, B. Britten i dr.).