tetiva (lat.) 1. mat Dužina koja spaja dvije točke na krivulji; ujedno duljina te dužine. Kod kružnice najdulja t. je promjer kružnice. Ako se iz središta kružnice povuče okomica na tetivu, ona raspolavlja tetivu. Pojam t. su poznavali stari Grci, a naziv t. potječe iz srednjovj. eur. matematike. 2. med Čvrst snop vezivnog tkiva kojim završava mišić i s pomoću kojega se hvata za kost ili neku drugu strukturu. Građena je od kolagenih i elastičnih vlakana postavljenih usporedno, u smjeru djelovanja mišićnih vlakana. Obično se imenuje prema kosti ili mišiću koje povezuje.