Thiers, Adolphe, francuski povjesničar i državnik (Bouc-Bel-Air, 15. IV. 1797 – Saint-Germain-en-Laye, 3. IX. 1877). Odvjetnik. Ministar unutarnjih poslova 1832–36; okrutno ugušio ustanak radnika u Lyonu i Parizu 1834. Ministar vanjskih poslova 1836, ministar predsjednik 1840. U doba Druge republike podržavao kandidaturu Luja Napoleona i težio obnoviti vladavinu dinastije Orléans. Nakon državnog udara 1851. neko vrijeme izvan političke aktivnosti; od 1863. djeluje u umjerenoj oporbi protiv carske vlade. Poslije pada Drugoga carstva (1870) povjereni su mu pregovori s Bismarckom, koji su doveli do potpisivanja francuske kapitulacije 1871. Nakon izbijanja ustanka u Parizu (→ Pariška komuna) pozvao Bismarcka u pomoć. Izravno odgovoran za učinjene zločine nad poraženim ustanicima. U kolovozu 1871. imenovan predsjednikom Treće republike (do 1873). Glavna djela: Povijest Francuske revolucije (I–X); Povijest konzulata i carstva (I–XXIX).