tiskarstvo, Misal po zakonu rimskog dvora, 1483.
tiskarstvo, djelatnost koja se bavi izradom tiskarskih proizvoda služeći se specifičnim postupcima umnažanja; naziv za ukupnu djelatnost umnažanja teksta i slike otiskom na papiru (knjige, novine, časopisi, plakati, leci i sl.). Prve su knjige umnožene tehnikom drvoreza u Koreji (Dharani sutra, između 704. i 751. g.) i Kini (Dijamantna sutra, 868. g.). Drvorezne ploče (81 258 dvostraničnih ploča) budističkoga kanonskog spisa Tripitaka Koreana (1251), najzamašnijeg dalekoistočnog tiskarskog pothvata prije pronalaska tiska u Europi, sačuvane su u samostanu u Juž. Koreji. U Kini je o. 1045. kovač Pi-Sheng tiskao pomoću malenih pločica s jednim znakom. Potkraj XIII. st. u Koreji su upotrebljavali znakove od olova, bronce i bakra. U Europi se prve drvorezne knjige javljaju u Nizozemskoj 1430, ali se razvoj modernog t. vezuje uz Gutenbergov izum (o. 1450. g.) tiskanja pokretnim lijevanim slovima uz pomoć tiskarske preše, koja će ostati gotovo nepromijenjena do XIX. st. Prvi njem. tiskari, Gutenberg i njegovi suradnici Fust i Schöffer, djelovali su u Mainzu, odakle se tiskarstvo širilo u druge njem. gradove: Bamberg, Köln, Nürnberg, gdje je djelovao jedan od najvećih, ne samo njemačkih, nego i eur. tiskara, A. Koberger; 1470-ih godina njem. tiskari prenose umijeće tiskanja u druge eur. zemlje. Konrad Sweynheim i Arnold Pannarz u benediktinskoj opatiji Subiaco kraj Rima osnivaju prvu tiskaru u Italiji (o. 1465). Za razliku od njem. gotice, kao gl. pismo uvode antikvu. Venecija uskoro postaje gl. središte u kojem djeluju poznati tiskari N. Jenson, A. Manuzio, E. Randolt, te tiskari našeg podrijetla A. Paltašić i D. Dobričević. Tiskare se otvaraju i u drugim gradovima (Trevisu, Veroni, Napulju, Milanu, Mantovi, Bresci i dr.). Nakon Italije, t. se širi u Švicarsku (o. 1468), a Basel uz Veneciju postaje najjače tiskarsko središte XV. st. U Francuskoj je prva tiskara osnovana 1470. na Sorboni, a prva knjiga na franc. jeziku tiskana je 1476. Važno franc. tiskarsko središte u XV. st. je Lyon. I u Mađarskoj je prva tiskara osnovana 1470. u Budimu, a prva knjiga Chronica Hungarorum tiskana je 1473. God. 1473. osnivaju se prve tiskare u Španjolskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Poljskoj. U Valenciji je 1474. tiskana prva španj. knjiga Obres e trobes en lahors de la verge Maria. Iako je prva niz. tiskara osnovana u Utrechtu, najveće tiskarsko središte bio je Deventer, gdje je 1477. tiskana prva knjiga na niz. jeziku. Prve tiskane knjige na području Belgije izlaze u Alostu (1473), a važno tiskarsko središte je Brugge, gdje je započeo posao engl. tiskar W. Caxton. Prva polj. tiskara osnovana je u Krakovu, koji će i u XVI. st. biti gl. tiskarsko središte. Tamo je Nijemac S. Fiol osnovao prvu tiskaru s ćiriličnim slovima i tiskao prvu ćiriličnu knjigu Osmoglasnik (1491). U Engleskoj je prvu tiskaru osnovao W. Caxton 1476. u Westminsteru, dok su prve tiskare u Oxfordu (1478) i Cambridgu (1519) osnovali Nijemci. Češ. t. XV. st. nadmašilo je ostale slav. narode. U Češkoj su tiskane 34 od ukupno 54 slav. inkunabula. U Plzeňu izlazi prva češ. tiskana knjiga Kronika trojánská (o. 1476), a u Brnu 1488. prva knjiga tiskana na slovačkom. U Austriji je prva tiskana knjiga izašla u Beču 1482, iste godine kad i prva dan. inkunabula, a godinu dana poslije tiskana je u Stockholmu prva šved. knjiga. God. 1483. značajna je za Hrvate jer je te godine objavljena prva knjiga na crkvenoslav. jeziku hrv. redakcije – Misal po zakonu rimskog dvora, mada do danas nije utvrđeno mjesto tiskanja. Prvu tiskaru u Portugalu osnovali su Židovi u Faru, gdje je 1487. tiskan Pentateuh, prva žid. knjiga sa slovima za samoglasnike. Prva knjiga na portugalskom tiskana je u Lisabonu 1495. Žid. emigranti utemeljuju u Carigradu 1493. prvu tiskaru u Turskoj, ali će prva knjiga na turskome biti tiskana tek 1727. God. 1493. u Hrvatskoj započinje s radom senjska tiskara, dok je prva knjiga u Crnoj Gori tiskana 1494. U Europi do 1500. djeluje oko 255 tiskara. Knjige tiskane do 1500. (inkunabule) oponašaju rukopisne kodekse; dvije trećine knjiga tiskano je na latinskom, oko trećina knjiga je ilustrirana. Osim drvoreznih ilustracija, upotrebljavaju se i vinjete, okviri, ukrasne trake izrađene na šablonama. Potkraj XV. st. prvi se put u izdanju Ptolemejeve Geographiae universalis (Rim, 1478) javlja ilustracija u tehnici bakropisa. U XVI. st. eur. t. doživljava najveći procvat, otvaraju se tiskare u Škotskoj (1507), Rumunjskoj (1508), Bosni i Hercegovini (1519), Litvi (1522), Bjelorusiji (o. 1522), na Islandu (o. 1530), u Irskoj (o. 1551), Rusiji (1553), Ukrajini (1574), Sloveniji (1575), Latviji (1588). Proizvodnja knjiga se standardizira, javlja se naslovna strana koja ima cjeloviti impresum. Carskom odlukom iz 1530. tiskarima je naređeno da na naslovnicu otisnu svoje ime i mjesto tiskanja, kako bi uz autore preuzeli odgovornost za sadržaj djela. Reformacija je proširila upotrebu nar. jezika i potaknula tiskanje vjerskih djela, katekizama sa slovaricama, postila i sl. u velikim nakladama. Za hrv. knjigu značajna je protest. tiskara u Urachu. U drugoj pol. XVI st. priređuju se sajmovi knjiga na kojima se uz knjige nude i potrepštine za njihovo tiskanje te katalozi tiskanih knjiga. Potkraj XVI. st. javljaju se prve novine, a bakrorez gotovo potpuno istiskuje drvoreznu ilustraciju. Dvojica Šibenčana, Martin Rota Kolunić i Natale Bonifacio, istaknuli su se ilustracijama veduta gradova te izradom zemljovida u tehnici bakroreza odn. bakropisa. U XVII. st. tiskaju se prve knjige u Estoniji (1631), Norveškoj (1644) i Finskoj (1643), mada je prva knjiga na fin. jeziku bila tiskana 1488. u Lübecku. Zbog Tridesetogodišnjeg rata pada kvaliteta tiska u svim zemljama osim u Nizozemskoj. Najjače tiskarsko središte je u Leidenu, gdje djeluje obitelj Elzevir (Elsevier). U Vatikanu papa Urban VIII. osniva tiskaru Typographia polyglota (1626), koja će do XVIII. st. imati najviše vrsta tiskarskih slova na svijetu i tiskati knjige na mnogim eur. i izvaneur. jezicima. Do kraja XIX. st. značajno je utjecala na kat. zemlje. U XVII. st. iz tiska izlaze sve opsežniji i precizniji atlasi, redovito počinju izlaziti periodičke publikacije, a potkraj st. javljaju se veliki priručnici enciklopedijskog tipa. God. 1683. objavljena je prva stručna knjiga o tiskarstvu Mechanick Exercises: Or, the Doctrine of Handy-Works Josepha Moxona (1627–1700), koja je obuhvatila sva područja graf. proizvodnje, od izrade matrica, lijevanja slova, do tiskanja. Poč. XVIII. st. započinje s radom prva tiskara u Walesu (1718), a u XIX. st. na tlu Grčke (o. 1821), iako su knjige na grčkome od XV. st. tiskane u mnogim eur. gradovima. Prve se tiskare otvaraju i u Bugarskoj (o. 1828) i Makedoniji (o. 1884), premda su tiskari bug. i mak. podrijetla tiskali u drugim zemljama već u XVI. st. Potkraj XVIII. st. Nijemac A. Senefelder izumio je litografiju, koja će u XIX. st. postati najraširenija ilustracijska tehnika. Najvažniji izum u XIX. st. na području reproduciranja slike bila je fotografija, koja će u XX. st. postati temeljnom tehnikom za izradu ilustracija. Tijekom XIX. i XX. st. poboljšava se tehnologija; 1812. F. König konstruirao je cilindrični tiskarski stroj; 1868. u njegovoj se tvornici konstruirao stroj za dvobojno tiskanje te 1876. rotacijski stroj za tiskanje novina. Razvijaju se i savršeniji slagarski strojevi, 1840. engl. inženjer Henry Bessermen konstruirao je stroj na kojem se moglo složiti 6000 znakova na sat, a 1886. Nijemac Ottmar Mergenthaler izumio je linotip (linotype), stroj kojim se pritiskom na tipku slagao cijeli redak, a zatim se složeni redak prenosio na uređaj za lijevanje. Za tiskarstvo XX. st. značajan je izum ofsetnog stroja. Prvi su patentirani 1903. i 1906. u Americi i Njemačkoj, a tijekom druge pol. XX. st. u potpunosti je prevladao. Potkraj XX. st. ustalila se računalna obrada teksta i priprema sloga te se lijevana pismena i slagarski strojevi upotrebljavaju samo za tiskanje specijalnih, ugl. umj. izdanja. Potkraj XX. i poč. XXI st. elektronički pripremljene publikacije, dokumenti na internetu kao i mogućnost skeniranja i ispisa kvalitetnim laserskim pisačima u boji, omasovljuju proizvodnju različitih tiskovina. T. se na tlu Hrvatske javlja potkraj XV. st. Hrv. prvotisak, Misal po zakonu rimskog dvora, tiskan je 22. II. 1483, vjerojatno u Veneciji, u kojoj su tijekom XV. i XVI. st. djelovali brojni tiskari hrv. podrijetla. B. Baromić, koji je radio kod Torresanija, utemeljio je senjsku tiskaru i 1494. tiskao prvu knjigu na tlu Hrvatske, Misal. God. 1530. biskup Š. Kožičić Benja osniva prvu tiskaru u Rijeci u kojoj je tiskano pet knjiga. I knjige iz senjske i iz riječke tiskare tiskane su glagoljicom. U Nedelišću 1574. djeluje tiskar R. Hoffhalter, koji tiska latiničnim slovima, kao i I. Mandelc, koji od 1586–87. radi u Varaždinu. U Zagrebu su prvu tiskaru osnovali isusovci 1664, a njezin je rad 1694. obnovio P. R. Vitezović. U XVIII. st. otvaraju se tiskare u Osijeku (franjevačka t. 1735, koju će preuzeti I. M. Divald), Varaždinu (Trattner, 1774), Dubrovniku (Occhi, 1783), Zadru (Bobolin, 1793). U XIX. st. prve tiskare dobivaju Karlovac (Gaspar Weitz, 1810), Split (Ivan Demarchi, 1812), Požega (Miroslav Kraljević, 1862), Vukovar (Ignjat Mederšicki, 1866), Šibenik (Šime Anić, 1870) i dr. U razdoblju nar. preporoda važnu će ulogu imati tiskarski zavod Lj. Gaja u Zagrebu. I u drugim gradovima djelovalo je niz značajnih tiskara i tiskarskih obitelji: u Zadru obitelj Battara, u Karlovcu obitelj Prettner i A. Lukšić, u Rijeci obitelj Karletzky i E. Mochovich, u Senju H. Luster, u Dubrovniku obitelj Martechini, u Osijeku D. Lehman, u Varaždinu J. Platzer i dr. Uz tiskare se osnivaju litografske i ksilografske radionice, u kojima se pripremaju ilustracije za časopise i knjige, kao i za prigodne publikacije: diplome, spomenice, kaz. programe, osmrtnice i sl. Najveća je litografija i tiskara Rožankowski i drug (osn. 1898). Potkraj stoljeća otvaraju se i fotografski atelijeri. U Zadru je 1884. Tomaso Burato utemeljio zavod za fotomehan. tisak i počeo tiskati razglednice. God. 1898. uvodi se prvi slagaći stroj. Dok su u XIX. st. vlasnici tiskara većinom bili i nakladnici i knjižari, u prvoj pol. XX. st. dolazi do odvajanja profesija (→ knjižarstvo, → nakladništvo). Poč. XX. st. utemeljuju se tiskarska poduzeća: Jugoslavenska štampa, Tipografija i tiskara Narodnih novina u Zagrebu, Hrvatska štamparija u Splitu, Primorski štamparski zavod na Sušaku, Novo doba u Vukovaru i dr. U drugoj pol. XX. st. prevladavaju velika poduzeća (Grafički zavod Hrvatske i Informator u Zagrebu, Zrinski u Čakovcu, A. G. Matoš u Samoboru, Ognjen Prica u Karlovcu, Varteks u Varaždinu i dr.), posebno ona vezana uz nakladnike novina: u Zagrebu Vjesnik, u Rijeci Novi list, u Splitu Slobodna Dalmacija. Osamostaljenje Hrvatske i razvoj računalne tehnologije dovodi do ponovne pojave i većeg broja manjih tiskara.