Niccolò Tommaseo
Tommaseo, Niccolò, talijanski književnik, leksikograf i političar (Šibenik, 9. X. 1802 – Firenca, 1. V. 1874). Hrvatskoga podrijetla i protuaustrijskoga raspoloženja, zagovornik autonomizma, protivnik svakoga centralizma, pa i talijanskoga, osebujna je kulturna i politička ličnost tadašnje Italije. Sudjelovao u uspostavi Republike Svetoga Marka 1848. Poslije djelovao i u Torinu i Firenci. Pluralist više nego nacionalist bilo koje nacije, protivio se sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom, ali jednako tako i centralističkom ujedinjenju Italije. Smatrao je da Italija granicama ne smije posezati dalje od “luka koji opisuje šestar” (bez Istre i Dalmacije). Često u korespondenciji s vodećim ličnostima hrvatskog ilirizma, istodobno predstavljao “ilirske” teme talijanskoj publici. Pisao o moralnim, filozofskim, estetičkim, pedagoškim i folklornim temama. Vrstan poznavatelj talijanskoga jezika, izdao i veliki talijanski rječnik (1865), nove studije o Danteu (1865), Narodne pjesme toskanske, korzičke, ilirske, grčke (1842) i dr. Često se vraćao poetici dalmatinskoga podneblja i ljudi. U Zagrebu mu već 1844. izlazi pjesnička zbirka Iskrice, poslije i Pjesme puka dalmatinskog (1847) te druga djela (roman Vjera i ljepota, 1982).