toreutika (grčki τορευτιϰή: rezbarsko umijeće), umijeće obradbe sitne plastike, uporabnih i umjetničkih predmeta te dekorativnih radova u kovini. Prvotno naziv za radove u drvu i → bjelokosti nastale rezbarenjem. Za umjetničku obradbu koriste se meke kovine (zlato, srebro, bronca i mjed), koje se mogu obrađivati hladnim postupkom, → iskucavanjem, a potom se dorađuju finim → cizeliranjem. Veće plohe obrađuju se iskucavanjem, ukucavanjem, ravnanjem, zaobljivanjem i poliranjem s pomoću različitih čekića i dlijeta ili se polažu na male nakovnje s različitim površinama za nabijanje i ulaganje. Za obradbu većih površina plemenitih kovina iz jednoga komada koristila se mješavina smole, masnoće terpentina i samljevene cigle. Umjetnička obradba kovina poznata je u svim kulturama još od staroga vijeka.