torlačko narječje, jedno od narječja srpskoga jezika, govori se u jugoistočnoj Srbiji (njime govore i Hrvati s Kosova iz Janjeva i dr.) te u dvjema oazama (ti su govornici po narodnosti Hrvati) u Rumunjskoj. U genetskolingvističkom i sociolingvističkom smislu ravnopravno trima narječjima srednjega južnoslavenskog jezičnog sustava (čakavskomu, kajkavskomu i štokavskomu). U nekim glasovnim i morfološkim osobinama starinski, a u nekima pak morfološkima inovacijski u krugu balkanizama (izgubljen infinitiv, udvajanje osobnih zamjenica, komparacija bez nastavaka: brg “brz”, pobrg, najbrg), deklinacija imenica ima nominativ i opći padež (po podrijetlu akuzativ), uz neke ostatke dativa i posve živ vokativ. Dijalekti su prizrensko-južnomoravski, svrljiško-zaplanjski i timočko-lužnički te karaševsko-svinjički.