torus (lat.) 1. U ant. graditeljstvu, element baze jonskog stupa, polukružan u presjeku; također arhit. ukras kružna ili polukružna presjeka. 2. med Izbočina koštanih, hrskavičnih ili mekih tkiva na nekom organu ili dijelu tijela (npr. t. čeone kosti, t. donje vilice, nepčani t., aortni t.). 3. mat Toroid, prstenasta ploha koja nastaje rotacijom kružnice oko pravca koji leži u ravnini kružnice i ne siječe je. Ako je polumjer kružnice r, udaljenost pravca (osi rotacije) od središta kružnice a, onda je oplošje torusa O = 4π2 Rr, a volumen V = 2 π2Rr2.