Trocki, Lav (pravim imenom Lev Davidovič Bronštejn), sovjetski političar (Ivanovka, Ukrajina, 7. XI. 1879 – Coyoacán, Meksiko, 21. VIII. 1940). Podrijetlom iz židovske obitelji. U Odesi pristupio radničkom pokretu. Godine 1902. dolazi na Lenjinov poziv u London, član uredništva Iskre. Kratkotrajno pristupio menjševicima. Godine 1905. predsjednik Petrogradskoga sovjeta radničkih deputata. Nakon internacije u Sibiru djelovao u Beču i izdavao Pravdu (1908–12). Po izbijanju Oktobarske revolucije ponovno se približio Lenjinu i boljševicima i vraća se u Rusiju. Kao narodni komesar za vanjske poslove sudjelovao na mirovnim pregovorima u Brest-Litovsku; potom predsjednik Vrhovnoga ratnog vijeća te je u tom svojstvu djelovao na ustroju Crvene armije (osobno zapovijedao na raznim bojišnicama). Nakon Lenjinove smrti dolazi u žestok sukob sa → Josifom Staljinom, gubi dotadašnja uporišta u partiji iz koje je 1927. i izbačen. Staljin ga je internirao u Alma-Atu, 1929. deportiran je u Tursku te u godinama progonstva i traženja azila naposljetku odlazi u Meksiko (1937), gdje nastavlja borbu protiv Staljinove politike. Zagovarao permanentnu revoluciju i osnovao IV. komunističku internacionalu 1938. Ubili su ga agenti NKVD-a. Važnija djela: Permanentna revolucija; Povijest ruske revolucije I–III; Radnička kontrola nad proizvodnjom; Bonapartizam i fašizam; Izdana revolucija; U obranu marksizma.