Trogir, snimak iz zraka
Trogir, gradski trg
Trogir, grad i luka, Split.-dalm. županija; naselje 10 907 st., općina 12 995 st. Na obali zap. dijela Kaštelanskog zaljeva, najvećim dijelom leži na otočiću između kopna i otoka Čiova. Noviji dio grada na Čiovu spojen s otokom pokretnim mostom. Brodogradnja; prerada plastičnih masa, ind. farmaceutskih proizvoda. Turizam. Samostan sv. Nikole (s reljefom Kairosa). Roman. katedrala (započeta u XIII. st., završena u XVI. st.) s portalom majstora Radovana iz XIII. st., grad. vijećnica iz XV. st. grad. loža iz XV. st., toranj sa satom, got. i renesansne palače; kaštel Kamarlengo iz XV. st., kula sv. Marka iz XV. st., grad. vrata. Od 1997. na Uneskovu popisu svj. kult. baštine. Utemeljili su ga grč. kolonisti s Visa u ←III. st. (Tragurium). U sr. vijeku pod vlašću Bizanta, hrv.-ug. vladara, Mlet. Republike, Normana, hrv. knezova Šubića i Bosne. Gospodarski se brže razvija u XII. i XIII. st. Težeći sačuvati unutar. autonomiju, sukobljava se sa susjednim komunama i hrv. plemićkim obiteljima. God. 1244. u T. se pred navalom Tatara sklonio kralj Bela IV. Pod mlet. vlašću 1420–1797. U XV. i XVI. st. jedno od vodećih humanističkih središta u Dalmaciji. Nakon franc. okupacije (1806–14) u sastavu Austrije (do 1918). U XIX. st. T. je, kao i druge dalm. općine, poprište polit. borbi između narodnjaka i autonomaša; 1886. na izborima pobjeđuje Nar. stranka.