tranzitivnost (lat.) 1. mat Svojstvo nekih relacija da se iz dvaju odnosa, koji imaju jedan identičan član, može izvesti treći odnos. Npr. u skupu realnih brojeva, ako je a = b i b = c, onda je a = c. Relacija okomitosti nije relacija tranzitivnosti. Ako su pravci a i b okomiti te b i c također okomiti, onda ne slijedi da su a i c okomiti. 2. lingv Prijelaznost, svojstvo glagola da imaju direktni objekt.