Trenk, Franjo (njemački: Franz von der Trenck), barun, austrijski pukovnik (Reggio Calabria, 1. I. 1711 – tamnica Spielberg, Brno, 4. X. 1749). Sin pruskoga vojnog časnika i posjednika u Slavoniji Johanna von der Trencka (Ivana Trenka). Odgajali su ga isusovci u Šopronu. U vojnoj službi od 1727, ali je otpušten zbog razvratna života i prijeke naravi. Neko vrijeme živio na obiteljskom posjedu u Slavoniji, nakratko bio u ruskoj vojnoj službi (1738–40), iz koje je također otpušten i protjeran iz Rusije. Od 1741. sudjelovao u Ratu za austrijsku baštinu na čelu pomilovanih hajduka, poglavito unovačenih u Slavoniji (Trenkovi panduri); uspješno ratovao u Češkoj, Šleskoj, Austriji i Bavarskoj. U sastavu postrojbe imao i prvi orkestar vojne glazbe (takozvana turska banda). Optužen za zločine, neposluh i pronevjeru, na procesu u Beču osuđen 1747. na gubitak čina i smrtnu kaznu, ali ga je Marija Terezija pomilovala pa je osuđen na kaznu doživotnoga zatvora. Napisao autobiografiju. Nadahnuo mnoge umjetnike (Albinijeva opera Barun Trenk).