tribun (lat.), u ant. Rimu, isprva poglavar (starješina) tribusa. Poslije su tribuni i predstojnici različitih drž. službi. Od ←444. do ←367. birali su se katkada voj. tribuni s ovlastima konzula; ←493. uvedeni su pučki tribuni (tribuni plebis) sa zadaćom zaštićivanja pučana od svakog oblika nasilja i samovolje magistrata i patricija. U vršenju svoje dužnosti tribuni su bili nepovredivi (sacrosancti). U ranom sr. vijeku naslov tribuna postaje nasljednim u uglednim grad. obiteljima u Italiji (Venecija, Napulj, Gaeta, Ravenna, Rim, i dr.), Dalmaciji (Zadar, Split i dr.) i na zap. Sredozemlju općenito (tzv. tribunska aristokracija), a obnovom rim. prava i s njim povezanih polit. ideja (XII–XIV. st.) naslov tribuna preuzimaju pojedini polit. prvaci komunalnih prevrata (npr. Cola di Rienzo). pren Dobar govornik koji zna pridobiti mase i barem formalno istupa u njihovo ime. U pogrdnom značenju: demagog.