Trinidad i Tobago (Tobago)


Službeni naziv: Republika Trinidad i Tobago; Republic of Trinidad and Tobago
Površina: 5128 km2
Stanovništvo (procj. 2007): 1 330 200 (259 st./km2); 74% gradsko
Glavni grad Port of Spain, 49 900 st., metropolitansko područje 272 300 st.
Upravna podjela 9 okruga, 2 grada i 1 posebno područje (Tobago)
Službeni jezik engleski
Valuta trinidadsko-tobaški dolar (TTD) = 100 centa
Trinidad i Tobago, otočna država u Atlantskom oceanu ispred sjev. obale Juž. Amerike; nema kopnenih granica; Trinidad je od sjev. obale Venezuele (delta Orinoca) odvojen 16 km širokim morskim prolazom Serpent’s Mouth, dok Tobago leži 35 km si od Trinidada; ukupna duljina obalne linije iznosi 362 km.
Prirodna obilježja

Queen’s park Savannah

Port of Spain, katedrala
Otoci T. i T. geološki i reljefno nastavci su južnoamer. kopna; u sjev. dijelu Trinidada (4828 km2) proteže se u smjeru Z–I kristalinsko Sjev. gorje (Northern Range; najviši vrh zemlje El Cerro del Aripo, 940 m) koje je ist. nastavak Obalnoga gorja s kontinenta (odijeljeno 23 km širokim prolazom Dragon’s Mouths). U juž. dijelu Trinidada nalazi se Juž. gorje (Southern Range; najviši vrh Trinity Hills, 304 m) građeno od pješčenjaka, dok je sred. nizinski dio otoka razdijeljen niskim pobrđem (Central Range; najviši vrh Mt. Tamana, 308 m) na Sjev. i Juž. nizinu. U juž. dijelu nalazi se nekoliko blatnih vulkana (Devil’s Woodyard) i nalazišta prir. asfalta (asfaltno jezero Pitch Lake). Tobago (300 km2) je izduženi otok (dug 50 km, širok do 18 km), geol. nastavak Sjev. gorja s Trinidada. Sred. dijelom otoka proteže se Glavno gorje (Main Ridge; najviši vrh 594 m) koje se prema JZ blago spušta u vapnenačku zaravan ispred čije obale ima koraljnih grebena (poznati Buccoo Reef). Klima je trop. kišna s ujednačenim temperaturama tijekom cijele godine (o. 25–30 °C) i obilnim oborinama (1500–2500 mm) koje donose sjeveroist. pasati. Kišno razdoblje traje od ožujka do prosinca, sušno od veljače do travnja. Katkad ga pogađaju trop. cikloni, no rjeđe nego većinu Karipskih otoka. Tekućice su kratke, najdulje su Ortoire (50 km) na J i Caroni (40 km) na S Trinidada. Na sjeverozap. (močvara Caroni) i dijelovima ist. i juž. obale Trinidada močvare sa šumama mangrova. Na Tobagu te sjev. i ist. dijelovima Trinidada prir. je vegetacija trop. kišna šuma, a u zap. dijelu Trinidada savana i šumo-savana. Šume pokrivaju 45% površine.
Stanovništvo
Karakterističan sastav stanovništva T. i T. posljedica je kolon. i postkolon. pov. prilika. Većinu stanovništva čine crnci (40%) i mulati (18%), potomci robova koji su dopremani iz Afrike za rad na plantažama šećerne trske. Nakon ukinuća ropstva (1834) za taj su rad dopremani radnici iz Indije čiji potomci danas čine o. 40% ukupnog stanovništva. Služb. jezik engleski, no govore se još i četiri kreolska dijalekta te indij. jezici. Gustoća naseljenosti je znatna (259 st./km2); na Trinidadu živi 96% stanovnika, a najgušće su naseljeni zap. krajevi uz zaljev Pária. U gradovima živi o. 3/4 st., najveća je koncentracija u aglomeraciji Port of Spain–Chaguanas–San Juan–Arima na SZ Trinidada u kojoj živi 272 300 st. (procj. 2007). Veći gradovi pojedinačno: Chaguanas (74 100 st.), San Juan (57 700), San Fernando (56 700, aglomeracija S. F. – Marabella 151 700), Port of Spain (49 900) i Arima (36 100) na Trinidadu te Scarborough (4700 st.) na Tobagu. Prir. je prirast nizak (o. 2‰), stopa rodnosti o. 13‰, dok je stopa smrtnosti o. 11‰. Visoka je i sto- pa smrtnosti dojenčadi (24‰). Sporom porastu broja stanovnika pridonosi i iseljivanje (procj. za 2007. govore o migracijskoj bilanci od -11‰). Zahvaljujući visokim stopama nataliteta u drugoj pol. XX. st., stanovništvo T. i T. je mlado; mlađih od 15 g. je 20%, dok je starijih od 65 g. 9%. Očekivano trajanje života 67 g. Prema vjerskoj pripadnosti stanovnici su rimokatolici (30%), protestanti (28%), hindusi (23%), sunitski i šijitski muslimani (6%), ostali (11%). Stupanj pismenosti vrlo je visok (99%).
Gospodarstvo

mangrove u močvari Caroni

plaža na otoku Tobago
Jedno od najsnažnijih u Lat. Americi. Temelji se na proizvodnji nafte (8,4 mil. t, 2006) i zemnoga plina (31,5 mil. t, 2006; 20. u svijetu) koja donosi o. 60% vrijednosti izvoza, na turizmu i stranim ulaganjima (povoljni uvjeti ulaganja i liberalizirano tržište kapitala). Od pronalaska nafte 1910. u juž. dijelovima Trinidada i plitkom moru j od otoka, T. i T. ima stalan gosp. rast, posebice posljednjih godina zbog porasta cijena nafte na svj. tržištu. Poljoprivr. proizvodnja na otocima zadovoljava tek oko 1/4 vlastitih potreba tako da se velike količine hrane uvoze. Tradicionalno je najznačajniji plantažni uzgoj šećerne trske, te uzgoj voća (agrumi, banane), kokosova oraha, riže, kakaa, kave i cvijeća. Peradarstvo i ribarstvo razvijeno je za domaće potrebe. Uz naftu i plin, velike su zalihe prir. asfalta (najveće nalazište na svijetu Pitch Lake, površine 0,4 km2), ugljena, gipsa, željezne rude, građev. kamena. Najznačajnija je petrokemijska (uz domaću naftu i plin, prerađuje se i venezuelanska nafta) i bazna kem. ind. smještena na obali, slijede u puno manjoj mjeri kovinska (željezara), automob., elektron., drvna, prehr. i ind. građev. materijala. Turizam (o. 400 000 stranih turista godišnje i zarada od o. 4 mlrd. USD, ili o. 15% BNP; najviše iz SAD-a. Oko 10% dođe u tjednu poznatoga karnevala potkraj veljače/poč. ožujka) je najrazvijeniji na Tobagu i sjeverozap. Trinidadu. Gl. vanjskotrgovinski partneri: SAD, Venezuela, Brazil, Jamajka i Španjolska.
BNP (2006): 14,9 mlrd USD
Udio BNP-a po sektorima (2006): poljoprivreda 1%, industrija 57%, usluge 42%
Udio zaposlenih po sektorima (2002): poljoprivreda 7%, industrija 28%, usluge 65%
Nezaposlenih (2006): 7%
Inflacija (2006): 8%
Realan rast gospodarstva (2004): 6,2%
Uvoz (2006): 8,8 mlrd. USD
Izvoz (2006): 12,5 mlrd. USD
Povijest
Prvi poznati stanovnici otočja bili su Indijanci Arawak, naseljeni s područja delte Orinoca. K. Kolumbo otkrio je Trinidad 1498. Tada nad otokom još nije bila uspostavljena španj. uprava. U XVI. st. otok je često odredište španj. trgovaca robljem koji odvode zarobljene starosjedioce na španj. posjede na Karibima. Španjolsku vlast nad Trinidadom uspostavio je Antonio de Berrio (1592). Jače naseljivanje Europljana započinje tek potkraj XVIII. st. (1776, 1783). God. 1797. Trinidad zauzimaju Britanci, što im je potvrđeno Amienskim mirom 1802. God. 1834–38. ukinuto je ropstvo, a 1845. započinje masovnije useljivanje indijskih najamnih radnika. Kolumbo je otkrio Tobago 1498, ali nad njim također nije bila uspostavljena španjolska vlast. Potkraj XVI. st. jako gusarsko uporište, potom poprište sukobljavanja Engleza, Nizozemaca i Francuza. Odredbama dvaju pariških mirovnih ugovora (1763. i 1814) pripao Britancima. U sklopu Privjetrinskih (Windward) otoka do 1889, kada je pripojen Trinidadu kao dio kolonije T. i T. God. 1941. SAD je neka područja Trinidada unajmio na 99 g. za svoju voj. bazu. Od 1958. u sastavu Zapadnoindijske federacije. Neovisnost proglašena 1962. Na parlamentarnim izborima 1966. i 1971. pobijedio je Nac. nar. pokret (PNM) na čelu s Ericom Eustaceom Williamsom (predsj. vlade). God. 1976. proglašena je republika, predsj. države postao je Ellis Clarke. Na izborima 1981. ponovno je pobijedio PNM, predsj. vlade postao je Georges Chamber. Na idućim izborima 1986. pobjeđuje Nac. savez obnove (NAR), a vladu predvodi njezin čelnik Arthur Napoleon Raymond Robinson. God. 1991. na vlast ponovno dolazi PNM (predsj. vlade Patrick Manning); 1995. pobjeđuje koalicija NAR-a i Ujedinjenoga nac. kongresa (UNC), a predsj. vlade postaje Basdeo Panday. Od 2002. na vlasti je opet PNM. Godine 2010. oporbena koalicija pobjeđuje na izborima i Kamla Persad-Bissessar postaje premijerka. Trinidad i Tobago član je Commonwealtha.