Qing (Ching), kineska vladarska dinastija mandžurskoga podrijetla, nazivana i Mandžu. Vladala 1644–1912. Utemeljena 1636. Godine 1644. zauzima Peking i svrgava dotadašnju dinastiju Ming. Za cara Kang Hsija (vladao 1661–1722) utvrđena je rusko-kineska granica na Amuru. Tada su Kini podvrgnute Vanjska Mongolija, Nepal, Tibet, Džungarija i Turkestan. Tijekom XVIII. stoljeća vladari dinastije Qing provode tolerantnu politiku prema strancima (“strani đavoli”), koja će u XIX. stoljeću dovesti do pretežitog utjecaja zapadnih kolonijalnih sila nad Kinom, općeg osiromašenja kineskoga stanovništva i političke nestabilnosti (opijumski ratovi, rat s Japanom, → Boksački ustanak i dr.). Istodobno, tijekom vladavine dinastije Qing Kina bilježi izniman porast stanovništva (sa 150 na 450 milijuna), asimilaciju nacionalnih manjina te stvaranje jedinstvenoga kineskoga gospodarskog sustava. Svrgnuta revolucijom pod vodstvom Yüan Shih-Kaja (1912). Posljednji car bio je Pu Yi. Vlast dinastije Qing pokušali su obnoviti Japanci u marionetskoj državi Mandžukuo 1932–45.