tuba
tuba (latinski: tuba cijev) 1. Cijev (plastična ili limena) sa zatvaračem za kreme, ljepila, paste i sl. 2. glazb U antičkom Rimu, puhačko glazbalo ravne cilindrične cijevi, obično od bronce, dugo oko 1,3 m, zvonoliko oblikovana kraja i s pretežno čunjastim usnikom umetnutim u njezin početak. Služila pretežno u vojne svrhe. 2. Basovsko limeno puhačko glazbalo, pri sviranju se drži uspravno. Proizvedena 1835. Naziv obuhvaća više vrsti (na primjer eufonij, helikon, suzafon). Čunjasto oblikovana cijev dužine 3,20–3,75 m elipsasto je savijena, na kraju proširena u široku zvučnicu. Usnik je kotlast. Obično ima 4 ventila (takozvana francuska tuba čak 6) koji omogućavaju izvođenje kromatskih tonova od 1E do g1. U orkestru služi kao bas limenim puhačkim glazbalima. Ton joj je mekan, zaobljen, topao i ugodan, velikih je dinamičkih i izražajnih mogućnosti. Postoji i kontrabas-tuba, dulje cijevi i većega tonskog opsega.