 |
|
| Službeni naziv: | Republika Turkmenistan; Türkmenistan Respublikasy |
| Površina: | 488 100 km2 |
| Stanovništvo | (procj. 2007): 6 886 800 (14 st./km2); 35% gradsko |
| Glavni grad | Ašgabat (turkmenski Aşgabat, ruski Ašhabad), 848 400 st. (procj. 2007) |
| Upravna podjela | 5 vilajeta i posebno područje glavnoga grada |
| Službeni jezik | turkmenski |
| Valuta | turkmenski manat (TMM) = 100 tengi |
Turkmenistan , država u Sr. Aziji, i od Kaspijskoga jezera; graniči s Kazahstanom na SZ, Uzbekistanom na S i I, Afganistanom na J i Iranom na JZ; ima 1768 km obalne linije na Kaspijskom jezeru.
Prirodna obilježja
pustinja Karakum
Ašgabat
T. je ugl. pustinjska i polupustinjska država (o. 90% ukupne površine). Najveći dio T. prekriva prostrana pješčana pustinja Turkmenski Karakum (o. 350 000 km 2 ; karakum = crni pijesak) koja se prostire između Kaspijskoga jezera na I i r. Amu-Darje na granici s Uzbekistanom na I, a jugozap. je dio velike Turanske nizine koja se još prostire u Uzbekistanu i Kazahstanu. Reljef je blago valovit, do 200 m visine s periodičnim slanim jezerima i prostranstvima niskih pješčanih dina. Na krajnjem SZ nalaze se juž. dijelovi ravnjaka Ustjurta (visoka do 450 m), na juž. granici s Iranom geološki mlad (potresno područje, snažan potres 1948. uništio je veći dio Ašgabata) planinski lanac Kopet-Dag (turkmenski Köpetdag, s najvišim vrhom T. Gora Ayribaba, 3139 m), dio rubnih planina Iran. visočja, dok se u jugoist. dijelu nalaze sjev. predgorski ravnjaci Hindukuša (visoki do 1000 m). Klima je pretežno pustinjska s izrazitim kontinentalnim obilježjima; velika dnevna i godišnja temperaturna amplituda, 80–300 mm oborina, kratkotrajna ali gotovo redovita pojava snijega u pustinji; u Ašgabatu sr. siječanjska temp. 2 °C, sr. srpanjska 31 °C, 210 mm oborina. Veće tekućice nalaze se na rubovima T.; duž granice s Uzbekistanom teče Amu-Darja (2540 km), a na JI Murgab (nestaje u pustinji, duga 970 km); uz granicu s Iranom teku Atrek (na krajnjem JZ, utječe u Kaspijsko jezero, duga 670 km) i Tejen (Harīrūd, na krajnjem J, nestaje u pustinji, duga 1100 km). U sjev. podnožju Kopet-Daga, uz kraće planinske rijeke koje presušuju u pustinjama, nalaze se oaze (Ašgabat). Amu-Darja je povezana preko juž. dijela T. Türkmenbašijevim kanalom (do 1993. Karakumski kanal), jednim od najvećih umjetnih kanala na svijetu (dug o. 1400 km), s gradom Türkmenbašijem (Türkmenbaşi, bivši Krasnovodsk) na obali Kaspijskoga jezera. Kanal je građen u nekoliko etapa od 1954, a njegove se vode upotrebljavaju (uz velike gubitke) za natapanje velikih poljoprivr. površina (uzgoj pamuka). Njegova izgradnja, uz druge čimbenike, imala je izrazito negativne posljedice na vodostaj Amu-Darje i Aralskoga jezera. Najplodnija tla T. nalaze se na riječnim nanosima i lesu u podnožju planina na JI i Z zemlje. Šume prekrivaju samo o. 8% površine, većina na obroncima Kopet-Daga i ponegdje uz rijeke (šume vrbe i topole).
Stanovništvo
nomadske nastambe u dolini Atreka
Saparmuratova džamija
Stanovnici su većinom Turkmeni (85%) koji pripadaju turskoj jezičnoj skupini i govore turkmenskim jezikom; do 1927. upotrebljavali su arap. pismo, zatim latinicu, a od 1940. ćirilicu. Uz njih su najbrojniji Uzbeci (uz Amu-Darju, 5%), Rusi (u gradovima, 4%), Kazaci (2%) i Tatari (1%). Gustoća stanovništva (za državu je 14 st./km 2 ) neravnomjerna je; na J, uz Türkmenbašijev kanal i uz Amu-Darju, živi gotovo cjelokupno stanovništvo, dok su velika pustinjska prostranstva unutrašnjosti gotovo nenaseljena. Stupanj urbanizacije je nizak (o. 35%), većina stanovnika živi u ruralnim naseljima čiju osnovicu čine velike patrijarhalne obitelji udružene u klanove i plemena, od kojih su najveći Tekke, Ersari i Yomut. Veći gradovi: Ašgabat (848 400 st.), Türkmenabad (bivši Čardžou ili Čardžev, 240 900), Daşoğuz (Dašhovuz, bivši Tašauz, 210 400), Mari (117 400). Porast broja stanovnika izrazito je brz; 1995. 4,99 mil., 2007. (procj.) 6,88 mil. st. Visoke stope prir. prirasta (o. 19‰) rezultat su visokih stopa rodnosti (o. 25‰, svaka žena u prosjeku rodi troje djece) te velikog smanjenja stopa smrtnosti posljednjih desetljeća (oko 6‰). Ukupni porast stanovnika usporen je negativnom migracijskom bilancom (o. -3‰) kao i izrazito visokom stopom smrtnosti dojenčadi (53‰) uzrokovanom ponajprije zagađenjem okoliša i ukupnim sanitarnim uvjetima stanovništva. Turkmensko društvo izrazito je mlado, mlađih od 15 g. je 34%, a starijih od 65 g. o. 4%. Očekivano trajanje života 68 g. Prema vjeroispovijesti većinu stanovnika čine sunitski muslimani (89%) i kršćani pravoslavci (9%). Stupanj pismenosti je izrazito visok (99%).
Gospodarstvo
Ašgabat, tržnica tepiha
U sovj. razdoblju T. je bio periferna republika, u kojoj se uzgajao pamuk i crpio zemni plin uz potpunu gosp. ovisnost o Rus. SFSR. Nakon osamostaljenja ta se ovisnost pokušala smanjiti izvozom energenata (plin i nafta) drugim državama, što je otežano zbog izolirana položaja i još uvijek nedovoljno razvijene mreže magistralnih cjevovoda. Stvarni ekon. podaci drž. su tajna tako da stanje ugl. procjenjuju međunar. organizacije. Prestrukturiranje gospodarstva teče polagano, no posljednjih je godina značajan industr. rast (veći od 20%) koji treba gledati relativno s obzirom na usku bazu. Danas poljoprivreda zapošljava gotovo 50% stanovnika i donosi o. 1/4 BNP-a. Sve njive i trajni nasadi (ukupno o. 1,5 mil. ha, 3% površine) se natapaju; najveće su površine uz rijeku Amu-Darju i Murgab te Türkmenbašijev kanal. T. je u svj. okvirima značajan proizvođač pamuka (među 15 na svijetu); na o. 480 000 ha površina pod pamukom proizvede se o. 235 000 t vlakana, od kojih se izveze 60%. Uz pamuk, najveće površine su pod žitaricama (pšenica, ječam, sirak), a na manjima se uzgajaju dud (uzgoj dudova svilca), povrće, voće i vinova loza, na JI pistacije. Intenzivno natapanje i upotreba kem. sredstava ima znatne negativne posljedice za okoliš i čovjeka (presušivanje Amu-Darje i Aralskog jezera, zaslanjivanje i onečišćavanje tla, podzemnih voda i zraka; visoka smrtnost dojenčadi, degenerativne i ostale bolesti). U polupustinjskim krajevima značajna je ekstenzivna stočarska proizvodnja (ovčarstvo, kozarstvo, konjogojstvo i devarstvo); proizvodnja 117 000 t mesa godišnje te poznatoga karakulskog krzna i vune. Gospodarski najznačajnije bogatstvo T. su fosilna goriva, os. zemni plin. T. je 10. svj. proizvođač plina, 2006. g. 56 mil. t, 2,2% svj. proizvodnje, dok je proizvodnja nafte 2006. iznosila 8,1 mil. t. Najznačajnija su polja Jašlar u sr. dijelu toka Amu-Darje, i Keimir na JZ zemlje. U planu je izgradnja novih magistralnih plinovoda (prema Kini). T. je siromašan ostalim rudama; od nemetala važna je proizvodnja joda (2005. g. 300 t, 5. u svijetu, 12% svj. proizvodnje) na poluotoku Čelekenu i sumpora (5000 t) u Gaurdaku. Ind. je slabo razvijena; najznačajnije grane su petrokemijska i kemijska (Türkmenbaši, Türkmenabad), tekstilna (sagovi, svila; Ašgabat), prehr. i strojograđevna (Ašgabat i Mari). Ponajprije zbog visokih cijena energenata na svj. tržištu, T. ima pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu. Gl. kupci turkmenske nafte i plina su Ukrajina, Iran i Azerbajdžan, dok najviše proizvoda T. uvozi iz Ujedinjenih Arap. Emirata, Azerbajdžana, Turske, Ukrajine, Rusije, Njemačke, Irana i Kine.
BNP (2006): 15,2 mlrd. USD
Udio BNP-a po sektorima (2006): poljoprivreda 24%, industrija 34%, usluge 42%
Udio zaposlenih po sektorima (2003): poljoprivreda 49%, industrija 14%, usluge 37%
Nezaposlenih (2003): 2,5%
Inflacija (2006): 11%
Realan rast gospodarstva (2006): 6% (službeno 21,4%)
Uvoz (2006): 3,9 mlrd. USD
Izvoz (2006): 5,4 mlrd. USD
BNP (2006): 15,2 mlrd. USD
Udio BNP-a po sektorima (2006): poljoprivreda 24%, industrija 34%, usluge 42%
Udio zaposlenih po sektorima (2003): poljoprivreda 49%, industrija 14%, usluge 37%
Nezaposlenih (2003): 2,5%
Inflacija (2006): 11%
Realan rast gospodarstva (2006): 6% (službeno 21,4%)
Uvoz (2006): 3,9 mlrd. USD
Izvoz (2006): 5,4 mlrd. USD
Povijest
Ašgabat, parlament
U ←I. tisućljeću područje današnjega Turkmenistana nastanjuju iranski narodi Masageti, Dahi i dr. Od ←VI. do ←IV. stoljeću pod vlašću iranskih Ahemenida, a potkraj ←IV. stoljeća južni krajevi dolaze pod upravu carstva Aleksandra III. Velikog. U ←III. stoljeću zemljom su zavladali Parti; poslije su dijelovi uključeni u Kušansko Carstvo. U III. stoljeću pod vlašću Sasanida, a u IV. stoljeću područje pustoše Huni. Od VI. stoljeća intenzivno je useljivanje turskih oguskih plemena, od X. stoljeća nazvanih Turkmenima, koji se kroz stoljeća postupno stapaju sa starosjediocima. U VII. stoljeću pod vlašću Arapa; od XI. stoljeća pripada Seldžucima, a 1219–21. zemlju zauzimaju Mongoli. U XVI. stoljeću u sastavu je Buharskoga i Hivskoga kanata, a od XIX. stoljeća pripada carskoj Rusiji. Godine 1882. područje Turkmenistana ustrojeno je kao Zakaspijska oblast sa sjedištem u Ašgabatu. Izgradnjom Zakaspijske željeznice (do 1888) ubrzano je iskorištavanje tamošnjih sirovina (nafta, rude, pamuk) i pojačan prodor ruskoga kapitala. Poslije Oktobarske revolucije proglašena je sovjetska vlast na području cijelog Turkmenistana, a tamošnji Oblasni muslimanski komitet likvidiran je nasilnim mjerama. Od 1918. do 1920. u Turkmenistanu traje građanski rat; otpor domaćih protusovjetskih snaga, bjelogardejaca i britanskih intervencionističkih postrojba skršen je do veljače 1920. Područje Zakaspijske oblasti nazvano je 1921. Turkmenska oblast i uključeno u Turkestansku Autonomnu Sovjetsku Socijalističku Republiku. Drugi dijelovi Turkmenistana pripali su Buharskoj i Horezmskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici. Turkmensko područje izdvojeno je 1924. iz Turkestanske Autonomne Sovjetske Socijalističke Republike i ustrojeno u zasebnu jedinicu (Turkmensku Sovjetsku Socijalističku Republiku). 1921–22. i 1925–27. provedene su dvije opsežne agrarne reforme. Istodobno se sovjetska vlast nesmiljenim mjerama obračunala s ostacima otpora domaćih snaga. Započet je drastičan proces rusifikacije područja. Poslije raspada SSSR-a Turkmenistan (nakon referenduma) postaje neovisnom republikom (1990), a → Saparmurat Nijazov predsjednik države, koji ubrzo preuzima apsolutnu vlast u zemlji (imenovan doživotnim predsjednikom). Nakon njegove smrti 2006. na čelu države od 11. II. 2007. nalazi se Gurbanguli Berdimuhamedov.