Tuvalu, otočna država u jugozap. dijelu Tihog oceana, zap. Polinezija, o. 3300 km si od Australije i 4400 km jz od Havajskog otočja. Nema kopnenih granica, susjedi su otočja Fiji na J (900 km), Samoa na JI (1100 km) i Vanuatu na JZ (1400 km); ukupna duljina obalne linije iznosi 24 km.
Prirodna obilježja
T. je jedna od najmanjih država svijeta. Sastoji se od devet koraljnih otoka, od kojih pet ima otvorene lagune, raspoređenih u 600 km dugu nizu od SZ prema JI na 1,3 mil. km2 oceana. Atoli se izdižu najviše do 5 m iznad morske površine. Klima je trop. oceanska pod utjecajem jugoist. pasata, s malenim dnevnim i godišnjim kolebanjima temp. (o. 27 °C) i velikom količinom oborina (2500–4000 mm), najviše od listopada do ožujka. Otoke ugrožavaju trop. cikloni. Nema stalnih tekućica niti izvora, a podzemne vode imaju ograničenu uporabu zbog zaslanjivanja. Pitka voda dobiva se prikupljanjem kišnice i desalinizacijom. Vegetacija je rijetka (kokosove palme).
Stanovništvo
Stanovnici su Tuvaluanci (96%), polinezijski narod srodan Samoancima, a na atolu Nui žive i Mikronezijci (4%). Govore tuvaluanskim jezikom, koji je uz engleski (škole, uprava, turizam) i služb. jezik. Otoci su prenapučeni (377 st./km2) uzimajući u obzir skromne gosp. mogućnosti i prir. resurse. Više od polovine stanovnika živi na atolu Funafutiju, gdje se nalazi i jedino urbano naselje Vaiaku. Velik porast stanovništva u opadanju je nakon politike planiranja manjih obitelji; stopa prir. prirasta od 15‰ rezultat je visokih stopa rodnosti (22‰) i razmjerno niskih stopa smrtnosti (7‰). Oko 500 Tuvaluanaca radi u inozemstvu (uglavnom kao pomorci). Stanovništvo je izrazito mlado; mlađih od 15 g. je 30%, dok je starijih od 65 g. samo 5%. Očekivano trajanje života 68 g. Prema vjeroispovijesti većina je protestanata (97%).
Gospodarstvo
T. ima vrlo skromno gospodarstvo i vrlo ograničene uvjete razvoja. Oko 3/4 st. bavi se samoopskrbnom poljoprivredom nedovoljnom za pokrivanje vlastitih potreba za hranom; uzgoj kokosova oraha (izvoz kopre), kruhovca, tara, pandanusa, papaje, banana; svinjogojstvo, kozarstvo i peradarstvo; ribarstvo. T. nema rudnih bogatstava, a svu el. energiju dobiva iz dizelskih agregata. Manji pogoni za preradu kopre; obrti (odjeća, suveniri). Turizam je vrlo skroman, o. 1000 stranih posjetitelja godišnje (kružna brodska putovanja). Značajne prihode ostvaruje od prodaje poštanskih maraka i ribarskih koncesija. Za gospodarstvo su važne i doznake iz inozemstva (mornari). T. ovisi o stranoj pomoći (Australija, Novi Zeland, Vel. Britanija, SAD, Japan, Juž. Koreja); uvozi hranu, fosilna goriva i industr. proizvode zbog čega ima velik vanjskotrgovinski deficit. Gl. vanjskotrgovinski partneri: Njemačka, Fidži, Italija, Japan, Kina, Australija, Novi Zeland.
BNP (2004): 18 mil. USD
Udio BNP-a po sektorima (2002): poljoprivreda 17%, industrija 27%, usluge 56%
Inflacija (2005): 3,9%
Realan rast gospodarstva (2002): 1,2%
Uvoz (2004): 9,2 mil. USD
Izvoz (2004): 1 mil. USD
BNP (2004): 18 mil. USD
Udio BNP-a po sektorima (2002): poljoprivreda 17%, industrija 27%, usluge 56%
Inflacija (2005): 3,9%
Realan rast gospodarstva (2002): 1,2%
Uvoz (2004): 9,2 mil. USD
Izvoz (2004): 1 mil. USD
Povijest
Prvi naseljenici otoka potječu sa Samoe (XIV. st.). Otočje je Europljanima prvi otkrio španj. pomorac Álvaro de Mendaña de Neira (XVI. st.), ali je i nakon toga do druge pol. XVIII. st. ostalo izvan eur. zanimanja. Od 1820-ih intenzivnije ga posjećuju kitolovci i trgovci, od 1860-ih na otočju djeluju protest. misionari sa Samoe. God. 1892–1916. protektorat Vel. Britanije, od 1916. sastavni dio brit. kolonije Gilbert (danas Kiribati) i Ellice. Tijekom II. svj. rata T. je djelomično pod jap. okupacijom. Od 1970-ih jača pokret za neovisnošću; 1971. stječu širu unutar. autonomiju. God. 1975. otočje Ellice izdvaja se iz brit. kolonije kao zasebno brit. područje Tuvalu, a 1978. proglašava se neovisnom državom. Član Commonwealtha. Predsjednik vlade Maatia Toafa od 2004. do 2010, a od 2010. Willy Telavi.