Tvrtko I. Kotromanić, pečat
Tvrtko I. Kotromanić, bosanski ban i prvi bosanski kralj (oko 1338–?, 10. III. 1391). S nepunih 15 godina na banskoj časti naslijedio strica Stjepana II. Godine 1357. ustupio hrvatsko-ugarskom kralju Ludoviku I. Anžuvincu područje Završja, Krajine i Zapadnoga Huma s trgovištem Drijeva kao miraz za sestričnu Elizabetu, Ludovikovu suprugu. Godine 1373. pobjeđuje župana Nikolu Altomanovića i Bosni pripaja gornje Podrinje s Pivom i Tarom, te srednje i donje Polimlje sa samostanom Mileševom. Uskoro stječe i primorske župe Trebinje, Konavle i Dračevicu te se 1377. kruni za bosanskoga i srpskoga kralja te kralja Primorja i Zapadnih strana. Nakon smrti kralja Ludovika 1382. nastoji steći i dalmatinske gradove; 1387. stječe utvrdu Klis, a 1390. Split, Šibenik, Trogir, otoke Brač, Hvar i Korčulu te dio hrvatskoga teritorija u dalmatinskom zaleđu. U Bosni poticao razvoj rudarstva (Srebrenica, Kreševo, Ostružnica), ostvarivao brojne trgovačke veze s Dubrovnikom, podignuo gradove Novi u župi Dračevici te Brštanik u dolini Neretve. Iz doba njegova vladanja sačuvano je više povelja na latinskom i ćiriličnom pismu. Umro je iznenada, sahranjen je u Milama kraj Visokog, krunidbenom mjestu bosanskih kraljeva. Naslijedio ga je rođak → Stjepan Dabiša. Nakon njegove smrti prestaje uspon srednjovjekovne bosanske države.