umjetno disanje 1. Postupak oživljavanja (reanimacije) unesrećene osobe (kod utapljanja, zastoja srca, otrovanja, gušenja, udara el. struje i dr.). Ima različitih načina izvođenja u. d., no najdjelotvorniji je upuhivanje zraka kroz nos ili usta ozljeđenika (metoda usta na usta, usta na nos ili s pomoću posebnih balona). Preduvjet za u. d. su prohodni dišni putovi. 2. Disanje s pomoću stroja koji zamjenjuje rad dišne muskulature. Radi na principu ritmičnog upuhivanja zraka u pluća, često kroz endotrahealni tubus. Prije su se rabila tzv. željezna pluća, cilindrični oklop koji je obuhvatio trup, u kojem se tlak naizmjence ritmički snižavao i povisivao, što je dovodilo do širenja i sužavanja prsnoga koša. Postoje i tzv. električna pluća, kod kojih se el. putem ritmički podražuje dišna muskulatura.