Giuseppe Ungaretti
Ungaretti, Giuseppe, talijanski pjesnik (Aleksandrija, Egipat, 8. II. 1888 – Milano, 1. VI. 1970). Sin talijanskoga radnika na Sueskom kanalu, u mladosti blizak anarhizmu i socijalizmu. Od 1912. u Parizu, povezuje se s futuristima. Dobrovoljac u I. svjetskom ratu, od 1918. dopisnik Mussolinijeva lista Il Popolo d’Italia. Potpisnik Manifesta intelektualaca fašista 1925. U razdoblju 1936–42. živio u Brazilu, a zatim se vraća u Italiju, gdje je imenovan akademikom i predaje književnost u Rimu. Već svojim ranim pjesničkim djelima (Pokopana luka, Radost brodoloma) zapazila ga je kritika, a zbirkom Osjećaj vremena (1933) postiže širi književni utjecaj. Osobnu krizu izazvanu smrću sina (1939) i slomom fašizma izražava u pjesničkoj zbirci Bol (1947). Poslije se prilagođuje novim prilikama te piše svojevrsnu postmanirističku poeziju (Obećana zemlja, Krik i krajolici). Pisao i prozu te eseje koji su objavljeni pod naslovom Nevinost i sjećanje.