unifikacija prava, proces stvaranja jedinstvenog prava i prav. sustava na području jedne ili više država kojim se prevladava prav. partikularizam, rascjepkanost prav. prakse i jurisdikcije. Na nac. razini najčešće se obavlja kodifikacijom, a na međunarodnoj provodi se regionalna i opća unifikacija pojedinih grana prava međunar. sporazumima i konvencijama (tako je u. p. provedena u prijevoznom pravu, mjeničnom i čekovnom pravu te autorskom pravu). Članice EU-a provele su u. p. na području trg. prava i utvrdile jedinstvene standarde reguliranja proizvodnje i prometa određenih roba, npr. namirnica i lijekova.