ugovor o radu (lat. locatio conductis operarum), dvostrani ugovor kojim se jedna strana (izvoditelj, radnik ili službenik) obvezuje da će osobno obavljati rad, odn. službu za drugu stranu, poslodavca, po njegovim uputama, pod njegovim nadzorom i za naknadu u obliku plaće. Naziva se i ugovor o zaposlenju i njime se zasniva radni odnos na određeno ili neodređeno vrijeme, ali se brojna prava i obveze iz toga prav. odnosa uređuju zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom zaposleničkog vijeća s poslodavcem i pravilnikom o radu. Na ugovor o radu primjenjuju se opći propisi obveznog prava.