 |
|
| Službeni naziv: | Ujedinjeni Arapski Emirati; al-Imārāt al-’Arabīyah al-Muttahidah (arapski) |
| Površina: | 83 600 km2 |
| Stanovništvo | (procj. 2007): 3 981 978 (47,6 st./km2); 84% gradsko |
| Glavni grad | Abu Dhabi (Abū Zabi), 633 136 (procj. 2007) |
| Upravna podjela | 7 emirata |
| Službeni jezik | arapski |
| Valuta | emiratski dirham (AED) = 100 filsa |
Ujedinjeni Arapski Emirati, država u jugozap. Aziji, na ist. obali Arap. poluotoka, uz Perz. zaljev. Graniči s Katarom na SZ, Omanom na SI i I, gdje izlazi na Omanski zaljev, te sa Saudijskom Arabijom na J i Z; ima 1318 km obale.
Prirodna obilježja
Dubai
Abu Dhabi
Pustinjske nizine s prostranim slanim udubljenjima u obalnom području te na Z zauzimaju najveći dio površine UAE, među kojima je najveća Sabhat Maţţi na JZ (60 km široka i o. 100 km duga). Ostatak zemlje prekriva niska pješčana pustinja. Neke od najvećih pješčanih dina u svijetu nalaze se i od ‘Arādahina. Prosj. nadmorska visina niža je od 150 m. Gorje Hadžar (Gabal Hafit, 1189 m) proteže se na I zemlje, uz granicu s Omanom, a raščlanjeno je mnogim vadijima. Obala je vrlo razvedena, os. ona uz Perz. zaljev, te su ispred nje brojni koraljni grebeni i pješčani plićaci; more je uz obalu vrlo plitko. Klima je suptrop. pustinjska, s visokim temperaturama tijekom cijele godine te vrlo malo padalina (100–200 mm godišnje), koje ugl. padaju između prosinca i ožujka. Uz obalu je klima vrlo vlažna, a ljeti je i vrlo sparno. Unutrašnjost je vruća i suha. Prosj. siječanjska temp. o. 18 °C, a srpanjska 33 °C; u ljetnom razdoblju temperature uz obalu mogu narasti i do 46 °C, a u unutrašnjosti i više od 49 °C. Zimi i u kasno proljeće sa S i SZ pušu pješčani vjetrovi šamal (shamāl). Zbog klimatskih uvjeta vegetacija je vrlo oskudna; prevladava grmoliko bilje. Pošumljivanje radi smanjivanja erozije tla, zaštite poljodjelskih kultura od štetnog utjecaja vjetra, ali i uljepšavanje gradova potaknuo je predsj. šeik Zayed. Od 1966. zasađeno je više od 70 mil. stabala akacije, eukaliptusa i palmi u pustinjskim područjima te u gradovima. Šume mangrova zasađene su u području gl. grada Abu Dhabija. Danas šume prekrivaju tek 0,7% površine UAE. U većem dijelu zemlje prevladavaju pustinje i polupustinje s pojedinačnim oazama, od kojih je najveća al-Buraimī (100 km2) u podnožju gorja Hadžar na I. U najvećem dijelu UAE prevladavaju za poljodjelstvo nepovoljna stjenovita i pješčana tla, koja su na većim površinama zaslanjena. Manje od 1% površine pogodno je za poljoprivr. iskorištavanje. Na području UAE nema stalnih površinskih vodenih tokova. U tvornicama za desalinizaciju vode dobiva se pitka voda. Zbog crpljenja vode iz fosilnih goriva, razina vode temeljnice osjetno se snizila. U velikoj se mjeri voda upotrebljava, osim u domaćinstvima, za umjetno natapanje obradivih poljoprivr. površina.
Stanovništvo
Dubai, džamija
Danas u UAE živi o. 4 mil. stanovnika. Porast broja stanovnika tijekom XX. st. posljedica je u prvom redu doseljivanja inozemne radne snage. Najveći porast zabilježen je tijekom 1970-ih i 1980-ih, ponajprije zbog doseljivanja muške radne snage koja se zapošljavala u naftnoj ind. Stoga su danas više od 2/3 populacije muškarci. Tek je o. 25% domaćeg stanovništva (većinom beduini) koji govore arap. jezikom, ostalih 75% su radnici na privremenom radu te njihove obitelji i rođaci. Najbrojniji su musl. doseljenici iz Indije, Bangladeša i Pakistana (45%), te Irana (17%), Egipta (13%) i Filipina. Služb. je jezik arapski, no govori se i engleski, urdu, hindi, pakistanski te perzijski (farsi). UAE je visoko urbanizirana zemlja; 84% stanovništva živi u gradovima, većinom u onima na obali. Unutrašnjost je gotovo nenaseljena; malobrojno stanovništvo nastanjuje oaze. Najveći grad je luka i trg. središte Dubai (1 225 137 st., procj. 2007), a od ostalih većih, uz gl. grad Abu Dhabi, izdvajaju se aš-Šariqa (Sharjah; 584 286) i al-’Ayn (444 331). Prema procjeni za 2007. g., godišnji rast broja stanovnika iznosi 4%, stopa rodnosti 16,1‰ (procj. 2007) i najniža je među zemljama uz Perz. zaljev, a smrtnosti 2,2‰ (2007). Smrtnost dojenčadi iznosi 13,5‰ (2007), te se i dalje smanjuje. U dobnom sastavu starijih od 60 g. tek je o. 1% (procj. 2007), a mlađih od 15 g. 21% (procj. 2007). Očekivano trajanje života 76 g. Većinu stanovništva (80%) čine sunitski muslimani, dok je manji udio šijitskih muslimana (16%). Kršćana i hinduista ima o. 4%. Nepismenih ima o. 9%. Osnovnoškolsko obrazovanje obvezno je i besplatno za djecu u dobi od 6 do 12 g. U al-’Aynu nalazi se jedino sveučilište (osn. 1977).
Gospodarstvo
Dubai
Abu Dhabi, poslovni centar
Do otkrića nafte 1958, gospodarstvo UAE ugl. se temeljilo na ribarstvu, skupljanju bisera te skromnoj poljoprivredi. Danas, s BDP-om od 49 700 USD (2006), ubraja se u najbogatije zemlje svijeta. Nafta i plin (o. 33% BDP-a) osnova su suvr. gosp. razvoja UAE, a iskorištavaju ih kompanije u mješovitom vlasništvu UAE i stranih tvrtki (američke, britanske, japanske, francuske i dr.). U gosp., ali i polit. životu UAE, vodeću ulogu imaju dva najveća grada i istoimena emirata – Abu Dhabi (o. 60% ukupnoga BDP-a), gdje se nafta vadi i prerađuje, te Dubai (25% BDP-a), gdje se osim poslovanja s naftom razvija i uslužni sektor djelatnosti. Nafta je otkrivena 1958. na području emirata Abu Dhabija, a već se 1962. počinje izvoziti. U Dubaiju je otkrivena 1966, u Šarjahu 1974, a u Ras al-Haimi 1976. Danas UAE raspolažu s 10% svih svj. zaliha nafte (o. 99,6 mlrd. barela; od toga u Abu Dhabiju čak 92,2 mlrd. barela). S godišnjom proizvodnjom od 129 mil. t (2005) na 10. je mjestu u svijetu, te na 3. mjestu u Perz. zaljevu. Gl. su naftna polja u emiratu Abu Dhabi (na kopnu Bu Hasa, Murban i Asab, a u Perz. zaljevu Umm Šaif, Donji Zakum, Umm al-Dalh i Satek). Najviše se izvozi u Japan, i to preko terminala Gabal az-Zanna na kopnu te terminala na otoku Dāsu u Perz. zaljevu. Sve veće značenje ima i iskorištavanje zemnoga plina; zaliha plina 5800 mlrd. m3 (4,1% svj. zaliha). Proizvodnja je 2005. iznosila 46,6 mlrd. m3, po čemu je na 15. mjestu u svijetu. Najveća i najznačajnija plinska polja su u Abu Dhabiju (Asab na kopnu te Bāb, Huff i Zakum na otvorenomu moru) i Dubaiju (Margam na kopnu). Tek se dio zemnoga plina izvozi, i to u tekućem stanju; preostali se dio upotrebljava za pogon termoelektrana i u postrojenjima za desalinizaciju vode, a manji dio i u petrokem. ind. Zemlja je članica OPEC-a, organizacije koja okuplja zemlje izvoznice nafte. Poljoprivreda je, iako ima tradiciju, skromno razvijena, u prvom redu zbog nedostatka vode. Manje od 0,7% površine je obradivo i pod trajnim nasadima (42 000 ha). Površine se umjetno natapaju. Pašnjaci zauzimaju tek o. 2,6% površine (200 000 ha). Najznačajniji je uzgoj povrća (rajčica, krastavci i patlidžani) i voća (mango) – ponajprije za domaće potrebe, te datulja i alfalfe (u oazama). Osim stočarstva (uzgoj deva, koza i ovaca), razvilo se peradarstvo te mliječno govedarstvo. Ribarstvo je, unatoč naftnom bogatstvu, ostalo važna grana gospodarstva. Godišnje se izlovi 118 000 t ribe, ponajprije tune i pastrve. Sva se el. energija dobiva iz termoelektrana, koje rade na domaćoj nafti i plinu. Diverzifikacija gospodarstva pridonijela je razvoju pojedinih grana industrije te spriječila ovisnost UAE isključivo o nafti, ali i plinu. Razvijena je petrokem. ind. s rafinerijom nafte i postrojenjima za preradu plina (Abu Dhabi, Ar-Ruways, Umm an-Nār). U Abu Dhabiju je tvornica stakla, a u Ar-Ruwaysu tvornica dušičnih gnojiva. Na otoku Sa’diyatu, nedaleko od Abu Dhabija, 1996. osnovana je slobodna industr. zona. Tvornica aluminija, petrokem. kompleks te cementara u Dubaiju smješteni su u umjetnoj luci Gabal Ali. Ovdje se od 1980. nalazi i velika zona slobodne trgovine s više stotina stranih tvrtki. Razvijene su još i ind. građev. materijala te u manjoj mjeri tekstilna. U izvozu prevladava nafta (45% ukupnog izvoza), a još se izvoze sušena riba, plin i datulje. Uvoze se ponajprije teški strojevi, kemikalije i hrana. Gl. trg. partneri: Japan, SAD, Juž. Koreja, Kina, Tajland, Indija, Njemačka, Vel. Britanija, Francuska i Italija. Zemlja se okrenula turizmu u 1970-ima, kada se turistima prvi otvorio emirat Šarjah. Danas vodeću ulogu ima Dubai s više od 200 hotela. Turist. je ponuda usmjerena u prvom redu na viši i najviši kvalitetni razred gostiju – luksusna ljetovališta na obali i u unutrašnjosti. Godišnje posjeti zemlju više od 2 mil. stranih turista. Želj. mreža nije razvijena; cestovnu mrežu čini o. 4750 km asfaltiranih cesta. Na teritoriju UAE sagrađeno je 2950 km naftovoda i 2580 km plinovoda. Trg. mornarica u floti ima 276 brodova. Zemlja ima 15 luka, a najznačajnije su Mina Zayed, Abu Dhabi, Mina Rašīd i Mina Gabal Ali (najveća umjetna luka na svijetu) na obali Perz. zaljeva, te Haur Fakkān i Fujairah na obali Omanskoga zaljeva. Šest je međunar. zračnih luka, a najveće su u Dubaiju i Abu Dhabiju. Nac. prijevoznik Emirates Airways (Dubai).
BNP (2006): 109,3 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 2,3%, industrija 61,9%, usluge 35,8%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 7%, industrija 15%, usluge 78%
Nezaposlenih (2001): 2,4%
BNP (2006): 109,3 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 2,3%, industrija 61,9%, usluge 35,8%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 7%, industrija 15%, usluge 78%
Nezaposlenih (2001): 2,4%
Inflacija (2006): 10%
Realan rast gospodarstva (2004): 8,5%
Uvoz (2006): 88,9 mlrd. USD
Izvoz (2006): 137,1 mlrd. USD
Realan rast gospodarstva (2004): 8,5%
Uvoz (2006): 88,9 mlrd. USD
Izvoz (2006): 137,1 mlrd. USD
Povijest
Područje UAE do poč. XIX. st. nazivalo se zbog učestaloga gusarenja Gusarskom obalom. Potaknuta strateškom važnošću toga područja (komunikacija s Indijom), Engleska je 1818–19. započela voj. djelovanje protiv šeikata Abu Dhabi, Dubai, Ajman, Sharjah, Umm al-Qaiwan, Ras al-Khaimah i Fujairah, čiji su žitelji bili poznati po gusarenju i trgovini robljem. Uspješnim voj. akcijama Engleska je obvezala šeikate voj. ugovorima o zaštiti (1820, 1853. i 1892) da neće ratovati ni među sobom ni s drugim državama te da će diplomatske i vanjskopolit. odnose održavati isključivo s Vel. Britanijom, koja im sa svoje strane jamči zaštitu od napada s mora. Gusarska obala prozvana je Ugovornom obalom i Mutasališkim Omanom i dobila status brit. protektorata; 1919–37. priključena su joj još dva šeikata. Područje Ugovorne obale dobiva na velikoj važnosti nakon 1945, kada su u Abu Dhabiju otkrivena velika nalazišta nafte. God. 1967. Britanci su najavili povlačenje svojih postrojba i od Sueza do konca 1967; tada su iran. snage zaposjele otoke Musa, Veliki i Mali Tunb na prostoru Mutasališkog Omana. Kako bi osigurala svoj utjecaj i nakon prestanka ugovorenog sustava, Vel. Britanija je pokrenula federaciju Bahreina i Quatara (1968–71), ali se ta federacija raspala proglašenjem zasebne neovisnosti obiju članica; 2. XII. 1971. šest šeikata (osim Ras al-Khaimaka) proglasili su se emiratima i objavili neovisnu državu Ujedinjeni Arapski Emirati u kojoj najvažniji status imaju naftom bogati Abu Dhabi i Dubai. U veljači 1972. toj se federaciji priključio i Ras al-Khaimak. Dana 6. XII. 1971. UAE primljeni su u Arap. ligu, a 9. XII. iste god. i u UN. U I. zaljevskom ratu (1980–88) UAE podržali su Irak. Tijekom Pustinjske oluje 1990. dali su potporu SAD-u i međunar. snagama koje su intervenirale u Kuvajtu. God. 1994. potpisali su obrambeni sporazum sa SAD-om. U zemlji nema polit. stranaka; državom upravlja Vrhovno vijeće s po jednim emirom iz svakog emirata, koji između sebe biraju predsjednika.