Ukrajinci, slavenski narod nastanjen u Ukrajini (37,5 milijuna, 2001), Rusiji (1,9 milijuna, 2010) i drugim zemljama bivšega Sovjetskog Saveza (oko 1 milijun), te u susjednim zemljama (Poljska i Slovačka), s velikom dijasporom u Kanadi (1,2 milijuna, 2006), SAD-u (950 tisuća, 2009), Brazilu (oko 1 milijun) i drugdje; u Hrvatskoj 1878 pripadnika (2011). Ukupno oko 45 milijuna pripadnika. Po vjeri pravoslavci, manjim dijelom grkokatolici. Područje današnje Ukrajine naseljavali su u starini Skiti, Sarmati i drugi antički narodi, u crnomorskom pojasu i Grci (Olbija i dr.). Od slavenskih plemena spominju se Poljani, Sjeverjani, Drevljani, Duljebi, Volinjani, Bijeli Hrvati, Uliči i Tiverci. Prva država Kijevska Rus’ nastaje u IX. stoljeću te obuhvaća pretke i današnjih Ukrajinaca i Rusa. U vrijeme carističke Rusije, koja Ukrajincima ne priznaje nacionalna prava, Ukrajincima se označavaju stanovnici Harkovske gubernije; tada se za njih u etničkom smislu rabi i naziv Malorusi (naspram Velikorusa i Bjelorusa). Na Zapadu, u Austro-Ugarskoj (i Hrvatskoj), za Ukrajince se često rabio naziv Rusini ili Ruteni. Kulturna zasebnost i politička svijest Ukrajinaca jača od XVII. stoljeća u oporbi spram poljskih i ruskih pritisaka. U tome znatnu ulogu igraju i velike slobodne kozačke skupine (naseobina Zaporoška Sič), čiji su pojedini hetmani (na primjer → Bogdan Hmeljnicki) stvarni gospodari Ukrajine. Dok su rani književni spomenici istovjetni ruskima, od XVI. stoljeća javlja se i posebna književnost na ukrajinskom jeziku, od XVIII. stoljeća i prijevodna književnost (na primjer prijevod Vergilijeve Eneide I. Kotljarevskog), a od romantizma, s pojavom velikog pjesnika Tarasa Ševčenka, ukrajinski jezik i književnost, vlastita narodna tradicija i nacionalna kultura općenito, postaju samostalni i sastavni dio europskih prožimanja.